Na čardaku starom beg Rašid- beg sio,
Puši.Polju gleda:gdje ono sve brže
Pust zelenko jedan odmiče i hrže,-
I u srcu bega buknu plamen mio…
Sjeća se mladosti,-bašte mirisave,
I đogata svoga,i uskih sokaka
Gdje su cure lake iz svih mušebaka
Na nj bacale ruže i zumbule plave…
U snu gleda carske nizame i horde,
S mjesecem barjake zelene i gorde,
Iz barija turskih čuje jasne zvuke…
Sanja…No đaurska truba pisnu neđe…
On se prenu,trže,guste skupi veđe,
I obori glavu među suhe ruke…
(1911).
Izbor:Kemal Mahić
2168 Posjeta 2 Posjeta danas