ISTINITA LEGENDA O FRA HASANU LJUBUSANINU

AnteGranic

Efendija Alendar je pristigao umoran i nenaspavan ,  jedva
vukuci noge – a zore ni na pomolu ! Noc je bila tiha , nebo
puno zvijezda , samo su negdje sumile cesme . Iznad brda  nije vidio tvrdjavu HERCEGUSU , utonulu u tamu – i tako
mu se ucini  da se Hercegusa – izgubila , kao da je i nema !
.

 

Sjedio je na visokom i sandukolikom kamenu , koga su ljudi zvali POCIVALO – izlizano dugom upotrebom mnogih gene-racija . Mislio je na sina koga su mu oteli i zadrzali  na moru  da tamo saceka oca , koji se mora vratiti sa zlatnicima – kao
otkupninom !…Cekajuci zoru , mislio je na Bozje milosrdje,   
i vjerovao da je to Bozje milosrdje  jace od svakog prokletstva   i svake kazne , svake zemaljske sile , nasilja  – i sramote …
Bozje milosrdje , imenovalo se ono – Allah , ili Sveto trojstvo !
.
Nakon kratkog odmora , odlucio je da tu saceka zoru pa da
onda zakuca na vrata imamu , jer je vjerovao da mu samo on i Bog mogu pomoci u muci koja ga je zadesila : da se vrati
sa zlatnom otkupninom !… I preda je – M l e c a n i m a !
Bez otkupnine , i za sebe i za sina –  da se ne vraca !
Jer , bez otkupnine – sina HASANA nikada nece vidjeti !
.
A onda su prohujali vjekovi …
Dugi , teski i sumorni vjekovi !
.
Danas , na onom istom mjestu gdje je sjedio na kamenu on ,
efendija ALENDAR , nalazi se lijep okamenjeni spomenik
fra LOVRI SITOVICU , tj…  efendijinom sinu  HASANU !
Upravo o njemu – «  fra HASANU » , govori nasa prica !
    ..                                   

lovros

 

MOSTOVI  I  LJUDI….
.
Na prvi pogled , postavlja se pitanje : zasto Ljubusanin , a ne
Ljubusak ?…E , nije to jedino pitanje na koje zelimo da vam
odgovorimo nasom pricom . Ali da , ponajprije , potsjetimo
na minule epohe , i mostove koji su spajali – i spajaju ljude .
.
Uranjajuci u minule epohe i vjekove , iz zamrsenih spletova
historije svih naroda svijeta – izrastaju nekako mostovi , kao
nejkorisnije gradjevine ljudskih ruku ! A usto i simboli neiz-
bjeznih ljudskih potreba za komunikacijom, kojom se medju
ljudima uspostavljaju i neki drugi , mnogo vazniji mostovi
kojima se oplemenjuju ljudske duse , i obogacuju njihove
stvaralacke moci …
I tako mostovi postaju  – i simboli medju ljudima !
.
Stojeci tako ispred spomenika fra Lovri SITOVICU – ispred
crkve svete Kate u Ljubuskom , razmisljam i o tome : u kojoj
mjeiri ovaj spomenik moze posluziti kao most koji spaja ljude
i narode ?.Tim vise sto je znameniti fratar fra Lovro Sitovic ,
zapravo , alijas – Hasan Alendar !…
.
Kad sam zakljucio da moze – sjeo sam da pisem  ovu pricu !
Stao sam na onom mjestu , gdje je na kamenu , uistinu na
stecku , sjedio Hasanov otac – na pocetku nase price .
..
HISTORIJSKI  KONTEKST
..
Nas zavicaj je vjekovima imao burnu historiju .
Ona je bila dramaticna , nemilosrdna – i iznad svega zla !
Vjekovi koji su prolazili iznad naseg zavicaja , samo su nam
donosili smjene vlasti koje su se borile za teritorije , za blago
sakupljano radom mnogih generacija… I za ljude koj su bili
prisiljeni da sakupljaju otkupe za svoje najmilije – da bi na
padinama svoga zavicaja mogli da produzuju – neminovnost
zivota i trajanja …
..
Cetiri su najprisutnije sile , ostavile vidljive i nevidljive tragove na tlu  naseg zavicaja : Rimsko carstvo , zatim –
Venecijanska republika , Otomansko carstvo i , necete vjero –
vati – Dubrovacka republika , mali DAVID medju trojicom
GOLIATA , ali i velika Republika po svojoj diplomatskoj –
genijalnosti !…Zato se sedamnaesti vijek i imenuje kao –
VELIKI VIJEK DUBROVNIKA ! I ne samo Dubrovnika .
..
Krajem tog vijeka nas zavicaj je bio na vjetrometini izmedju
Otomanske imperije , Mletacke  i  Dubrovacke Republike .
Granice su , po prilici , bile – kao danas izmedju Bosne i
Hercegovine i Hrvatske .
.
Krajem tog vijeka , rodio se i Hasan ALENDAR – kasnije
Fra Lovro SITOVIC , vjerovatno najveci prenosilac slave
naseg zavicaja diljem ondasnjeg svijeta . Slave – rijecju i
djelom – voljen cak i kod onih koji su medjusobno ratovali .
A i potpisivao se tako : fra Lovro SITOVIC – LJubusanin !
..
Svoje muslimansko porijeklo nikada nije krio , a ni posebno
isticao …Skromnost je jedna od  najvecih vrlina Franjevaca.
A bio je , necete vjerovati , podjednako cijenjen i voljen, kako
medju katolicima – tako i medju muslimanima …!
..
Znajuci kako u njegovom dragom zavicaju ne caruju samo
osvajaci , nego i teska naslijedja proslosti – dolazio je u svoj
dragi zavicaj , najprije tajno nocu , a onda i javno !…
O tome se malo pise , jer se ( namjerno  ) – manje i zna .
Bio je jedan od rijetkih intelektualaca koji je tvrdio da
zavicaj cine  – ljudi !…Svi ljudi njegovog zavicaja , sa svim
njihovim posebnostima , sudbinama i navikama !
..

                                                                         _             ,
       ISTINE  i  LEGENDE  O  fra  LOVRI  SITOVICU
                             –    ( 1.682. –  1.729. )… ?
..
Hasan Alendar je rodjen u Ljubuskom godine 1.682 , ali to
nije sasvim tacno . Najvjerovatnije jeste , ali postoji i druga
 pretpostavka da je “ugledao svjetlo dana” godine 1.665. i to u uglednoj obitelji Alendar , na sirokom minderluku , i uz
pomoc nene – koja se prva obradovala , jer se rodio sin .
Iz nepoznatih razloga ,  dali su mu ime Hasan , bar je tako ,
po legendi , upisan u – « imamski tefter » !
..
Nije tacno utvrdjena ni godina njegovog  posljednjeg daha ,
ali se uzima tacnom godina 1.729. , kad je umro uz cine svih
pretsmrtnih obaveza – po pravilima  Franjevackog reda , i to
u Sibeniku . Iza njega su ostale i legende o njemu , koje su se plele sve do nasih dana – kao sto se legende i pletu oko onih
ljudi koji , zbog svojih vrlina ,  zive –  i poslije smrti .
..
Ono sto bi trebao da zapamti svaki Ljubusak je cinjenica da je fra LOVRO , alijas Hasan ALENDAR , zapisan kao onaj
koji je najbolje predstavljao svoj zavicaj Ljubuski – u dugoj
historiji nasega zavicaja … Tako se , rekosmo , i potpisivao :
fra LOVRO SITOVIC – LJUBUSANIN !
..
Legende , a kasnije i cinjenice , probudile su se o fra LOVRI i u nase vrijeme , zahvaljucjuci vrijednim znanstvenicima , od kojih treba posebno istaci VLADU PAVICICA iz Lisica .
..
S obzirom na to da je i u legendama istina , zabiljezit cemo
neke cinjenice o njemu i njegovom djelu , imajuci u vidu da
danas postoji i njegov spomenik u Ljubuskom , pa bi bilo
interesantno zabiljeziti i to : sta ko misli  kad baci pogled na
spomenik fra Lovri , ali i –  Hasanu Alendaru !
I sam sam se o tome raspitao kod  desetak prolaznika .
Ali , to je posebna prica … Pomalo  i – zabrinjavajuca !
.

ljubnoc

 

C R T I C E :
.
. Rodjen u Ljubuskom , umro u Sibeniku !
•    Njega , i oca mu – zarobi harambasa Simun Talajic ,
zvani Delija , u Jezercu – gdje su dosli kod prijatelja .
Mladog Hasana harambasa ostavi – kao zalog .

 
Hasana kao zalog , a oca mu – uputi da sakuplja otkupninu .
Bilo je to vrijeme kad je i Vrgorac pao pod mletacku vlast .
Zarobljeni su u Jezercu , polju koje se nalazi iza VELIKOG
PROLOGA . To podrucje je palo pod mletacku vlast i prije
Vrgorca . Zarobio ih je licno hjducki harambasa SIMUN –
i odredio otkupninu !
Otkup je dugo sakupljan .
..
« Delija Simun odvede djecaka u zaostroski samostan «…  I tu je pocelo … Ovdje vrijedi citirati :
..

“Uciteljem redovnickih novaka u Zaostrogu bio je tada –   o. Ilija Mamic . Ovaj Hasana pouci krscanskoj vjeri i kad
je bio dovoljno poucen , na blagdan Ociscenja Marijina ,
2. 11. 1699. u sedamnaestoj godini zivota – i stavi mu ime
STJEPAN “….
 ( Prije ce biti Stipan ) !…
..
( PS. Ovo je citat znansvenika , a ne izvod iz tog vremena ,  jer se tada , u Dalmaciji , tako nije govorilo  .)
..

•    Skolovao se u najboljim skolama franjevackog reda , i
odabrao svecenicki poziv , u koga je primljen 1.701. g.

A zasto se pisao LJubusanin , vrijedno je citirati osobno fra LOVRU :

..
« Ja , fra Lovro Ljubusanin karstih Simuna , sina Mttija
Glavinovica iz Kotisine i njegove zene zakonite Cvite . Kum bi Pavao Covic “… Dakle , sam se fra Lovro tako potpisivao
– Ljubusanin !
..
A sto se tice prezimena SITOVIC , vrijedno je citirati fra
Josipa Jurinu , pisca latinske gramatike , gdje on istice fra   
Lovru  : » Otacz Lovro Gliubuscanin , Scitovic …
P. Laurentius Scitovichius « …( Konac 18-og stoljeca ) .
..
Iz ovoga proizilazi da smo mi , izvorno , Ljubusani , a ne –
Ljubusaci !…( Dobra ideja da neko pokrene – ljubusani.com)
..
A zasto bas SITOVIC , vrijedno je  procitati dosta korektan
clanak u posljednjem broju godisnjaka KRSNI ZAVICAJ ,
koga izdaju Franjevci samostana na Humcu , iz koga sam
preuzeo i neke podatke za ovaj napis . Naravno , uz dobru
preporuku da nabavite ovaj broj KRSNOG ZAVICAJA . I da
procitate clanak u cjelini . Hvala !
..

  krsnizavicav

      
..
Usto ,  postoji  i zapis da je Hasanov otac presao na katoli –
cantvo , nesto prije zarobljavanja . Postoji mogucnost da su
mu preci bili Sitovici , te da je on ponovo uzeo to prezime .
 Takvi slucajevi , posebno u grancnim podrucjima , bili su
cesti  – ne samo da se mijenja vjera jedanput , nego viseo puta u zivotu . O tom fenomenu “duplih konvertita” , bavio
 se i jedan ljubuski zet – Hajrudin Mehmedbasic , od koga
 sam pri put i cuo pricu o fra Lovri , a onda i prikupljao
podatke o njemu .
..
Jednom me je pozvao u Maticu iseljenika BH , gdje je bio
predsjednik , ali ne fra Lovre radi , nego Granica plemena
radi . Rekao mi je da ima namjeru pripremati doktorat na temu konvertita , i to duplih , a Granica pleme je  je –
 upravo tako ! Tada mi je , kao primjer , uzeo fra Lovru ,
istine radi primjer  njegovog oca , ali i pleme – GRANICA !
To sa Granicima me i iznenadilo – i zainteresiralo !
..
–    Pa , salio se  HAJRUDIN samnom : i Andric je pisao :
….« A fra Ivo GRANIC , kao i svi Granici…vukao je
odnekud – tursku zicu “!…
..
Nisam nikada osjecao tu zicu , ali me Hajrudinova ideja
( da izucava historijat moje porodice)  – zaintrigirala !
Kao « slag na tortu » u toj Mehmedbasicevoj inicijativi ,
zainteresirala me je i historija – fra Lovre Sitovica !
Cak sam dugo mislio da je Hajrudin LJubusak . Tek
kasnije sam saznao da je bio ljubuski zet , koji je volio
Ljubuski , kao svoj rodjeni zavicaj !…
..
Bio je , danasnjim mjerilima , jedna vrsta  muske –
MEMNUNE MAHIC !…
Sa sjetom zapisujem ove redove , jer je vrijedni Hajrudin Mehmedbasic ostavio na mene neizbrisiv trag – dobrog druga i covjeka ! Svoj naum nije uspio dovesti do kraja….
 Smrt je bila brza ! !
..

 
..
Hvala i vrijednim Franjevcima na potsjecanju na fra Lovru !
Za sve nas je, ipak, najbitnije da je on bio ALENDAR , a sve
ono oko trazenja razloga novog prezimena – jeste znanstvena potreba u trazenju istine , mada se to cesto zloupotrebljava i istice  kao –  « konacno –  vracanje vjeri pradjedovskoj » !
.
Ta se « krilatica » zadrzala – cak i do danas !
Nazalost , kao zica – RAZDVAJALICA !
Da iz groba ustane fra Lovro , takvim bi ocitao – efikasnu
“Molitvu” !…Ali , mrtvi ne ustaju !  « Zivjet ce onoliko – koliko ih se mi sjecamo ! »
..

    …
PISMA  OD  PAKLA…
.
Kako je nas zavicaj , cak i po Evliji Celebiji , bio « poznat »
kao PAKLENI ZAVICAJ , treba napomenuti da je fra LOVRO bio i pisac . Napisao je i Gramatiku latinskog
jezika ( « GRAMMATICA LATINO-ILLYRIKA » ) , koja
je stampana u Mlecima 1.713. , a koju danasnji « eksperti » za hrvatski jezik prevode kao: Latinsko-hrvatska gramatika .
..
Pisana je , vjerovatno i zato – sto je to i za Sitovica bio tezak
jezik ( u pocetku ) , pa je htio da tu gramatiku , kao pedagog
i metodicar , priblizi djeci – i studentima kojima je predavao .
..
Pisao je pjesme i kratke price , od kojih je vrlo malo ostalo .
A sto se tice pisca fra LOVRE , da samo spomenemo njegovu
Pjesmu od pakla («  Pisma od pakla » ) – kojom se obraca…
Bogu – i  moli ga za oprost . Neke strofe imaju isti refren :
.
AL NAS NEMOJ SLAT U PAKAO
GDI SE VICE : JAO , JAO , JAO !…
( Naime , srednji vijek je bio « u grcu » – straha od pakla ! )
..
VODI NA NAS VOJSKE I SVE GLADE
LAVE , ZMIJE I OSTALE JADE…
AL NAS NEMOJ SLATI U PAKAO ,
GDI SE VICE : JAO , JAO , JAO !
Ili :
AKO CES NAS OGNJEM SAZIGATI
I BRITKIMA SABLJAM RASICATI :
AL NAS NEMOJ SLATI U PAKAO ,
GDI SE VICE : JAO , JAO , JAO !
..
U njegovoj pisanoj rijeci primjetna je « ikavica » , ali –
ponekad , kao u ovoj pjesmi , umjesto PAKA , pise pakao.
To je – zbog rime !…Kao i ono GLADE ( glad – u mnozini ) .
..
Iz ovoga se , mozda , moze zakljuciti da nije ni krsten kao
STJEPAN , nego kao – STIPAN ! Takvih primjera ima i
danas , naprimjer : Stipan Kavazic ( Granic )  iz “Granica
male” u – Vasarovicima !… ( Pokoj mu dusi ! )

..

AMEN – ILI AMIN !
.
Nad Ljubuskim se spustila noc . Ispod spomenika fra Lovri
Sitovicu , ispred crkve SVETE KATE , jesenji vjetar raznosi
opalo lisce i talozi ga u udolini . Nebo je pokriveno malim
poljima  oblaka , koji se krecu beskrajem , kao sante leda na
beskraju sjevernih mora . Fratar , alijas Alendar , ukoceno stoji , kao vijernik koji moli ZDRAVO-MARIJU , tiho  bez –
glasa i pokreta !…Prekrstim se i sapcem molitvu za dusu
covjeka , koji je pronosio slavu naseg zavicaja , vise nego
iko prije – a ni  poslije njega !
..
Bio je erudita , humanista , najbolji orator i propovjednik ,
pisac , pedagog – primjeran svecenik , Ljubusanin !…
Gledam ga sa strahopostovanjem i mislim : u kojoj mjeri
ovaj uzviseni kip – moze biti – “zica spajalica” medju –
svim ljudim?…
..
Onda se sjetih da je on bio i seret –  pa umjesto razmisljanja ,
obratim se i ja n jemu –  vickastom porukom :
– Oce ,  « fra Hasane »… ,
moli za nas – da budemo ono sto si ti od svih ljudi trazio !…
Ovaj tvoj spomenik je otkrio 2.009. jedan covjek slican tebi : intelegentan , ucen , hrabar, zaljubljenik u svoj zavicaj –  voljen i skroman covjek ! Kao i ti sto si bio , fra Lovro .
I voljen od mnogih !
A taj seret  , onako “na svoju ruku” , on je i jedna od kopija – fra Lovre Sitovica !.. To je izvjesni – Milan Bandic !
.
Zato : putnice , prolaznice , namjernice…zastani !
Kazu da pogled na ovaj spomenik – toga dana donosi srecu !  
Zastani , pogledaj – i produzi !…
Razmisli !…
AMEN – ILI AMIN “ !…
..
SUSRET U NOCI
.
Molitva je zavrsena . Noc je obgrlila Ljubuski , brzo ce zora .
Samo se cuje  jesenje lisce koje susti . U Ljubuskom !………..
Pomislih : i fra Lovro je ovako dolazio nocu .
Da ga niko ne vidi…
Samo da bi posjetio zavicaj – i razmisljao . Kao i onaj  slavni
Spanac Frederiko Garsije Lorka !… Zapisujem po sjecanju :
I PADA , PADA LISCE SA VISINE –
A  U DNU VRTA JESENJE LISCE VENE !
NEVOLJKO PADA LISCE U NIZINE !
.
I SVE PADA …!
I MOJA RUKA PADA .
SAMA !                                      _
I – PADANJE JE SVEMU SRZI…           _
AL IMA NEKO KO OVO PADANJE DRZI –
BESKRAJNO BLAGO U SVOJIM RUKAMA !

.jesen
K R A J !…                                   _                                                                                                     
I , gle : naidje  grupa mladih . . Zagor ispuni prostor .
Zastadose . Umirise se , i gledaju ume – kao u prividjenje !
Pridjose mi kao nepoznatom , koji je zalutao u Ljubuski .
Iskoristih priliku za razgovor s njima …                              .
Ali – to je druga prica !…To je – sasvim druga prica !

..                                        ,
  Napisao : Ante GRANIC –
( Paris , Januara ( sijecnja ) 2.014. )

 

 

2492 Posjeta 1 Posjeta danas