Smokva, mediteranski ukras Hercegovine, prema stereotipima, dobro podnosi duga sušna ljeta i visoke temperature.
Međutim, Čapljinac Hivzija Šator, najveći proizvođač smokava u BiH, baš i ne misli tako, piše Večernji list BiH.
Na upit o ovogodišnjem urodu, Hivzija kaže: „Ove godine urod je dobar zato što ja imam riješen sistem navodnjavanje. Bez navodnjavanja iako je zemlja izvrsne kvalitete, smokve ne bi dale svoj maksimum, jer ovu masu drveta, masu voća na njoj, teško može održati u osmom mjesecu pri visokim temperaturama. Mnogi misle da smokva može trpjeti temperaturu preko 30 stupnjeva, njoj nije drago preko trideset stupnjeva, njoj je draže 25 nego i 27 stupnjeva. Znači 25 stupnjeva bi joj bio neki optimum, gdje bi ona davala najveći prinos.
To se može osjetiti pri rosama i manjim kišama. Smokva upija svaku kap vode, ne samo preko žila, nego preko lista, preko kore. Ona sve pripremi napravi i čeka vlagu, zato je smokva najslađa, najljepša, najkvalitetnija, kad u jesen dođu rose. Tada ima najveći slador, rosa od nje pravi čudo, a kamoli kad je kiša oblije, onda ona vodu rasporedi i sve da u plod. Sve jednostavno gurne u plod.“
Što više kad je o navodnjavanju i mediteranskog voća riječ, Hivzija je rezolutan: „Ništa u našem kraju, posebice sada pri ovim ekstremnim temperaturama neće ići bez vode. Ništa, apsolutno ništa! Bez vode nema ekonomične proizvodnje“, tvrdi Hivzija koji je za natapanje svoga voćnjaka od blizu tisuću smokava u podnožju brijega iznad voćnjaka iskopao bazen.
Kad je stigla voda iz gradskog vodovoda sproveo je vod od 800 metara, kako bi se osigurao u slučajevima većih suša. Za vodu Hivzija ne žali ni truda, ni novca.
Isto tako zanimljivo je zapažanje najvećeg proizvođača smokava u BiH kada je riječ o njihovom sušenju.
Na upit – zašto u trgovinama nema domaćih suhih smokava, Hivzija kaže: „Smokva se ne isplati sušti ako joj je cijena u pijaci preko marke. Cijena smokvi mora biti čak, čak i ispod 80 feninga da bi se isplatila sušiti. Jer kada skontate da treba tri, tri i pol, kod nekih sorti i četiri kila da bi dobili kilo suhe, onda vam je jasno zašto. Jer ako ja ovu smokvu vozim i prodajem na 2,5 marke, trebale bi četiri kile to je deset maraka, što znači da bi suha s radom morala biti najmanje 15 maraka. To je jednostavna računica.“
S prodajom svježih smokava Hivzija nema većih problema, glavninu rasproda preko veletržnice u Tasovčićima, a najveći kupci su veliki centri – Sarajevo, Banja Luka, Tuzla… Međutim sa smokvom ima i nekih specifičnih problema:
„Teško se može naći berača, da nije svojte, rodbine, poznanika, ‘komšija’, koji znaju gdje dolaze, što rade, ne bi ništa. Smokva je posebna, zbog mliječi koju luči, mnogi ljudi joj se ne smiju primaknuti. Mi imamo zaštitu, košulje dugih rukava, jednokratne gumene rukavice, moraš paziti i čelo i lice, može izazvati strašnu svrab. U najkraćem u smokvi po svakom pitanju treba biti verziran čovjek. Da ti uvezeš neotkud radnika, trebalo bi ga najprije dobro obučiti. Kažem, smokva traži verzirana čovjeka!”, kaže Hivzija.
Inače, prema riječima Hivzije Šatora, smokve jasno navodnjavane u sezoni se beru dvadesetak puta, količinski najjača su srednja branja, ali tada su i cijene najniže. Po izgledu tog dijela Dubrava, ovaj uzorni voćar smokvama zarazio i ljude koji žive u okruženju.
HMS.ba
Radio Slobodna Evropa