Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
Isti je još onakav,
k'o prije trideset ljeta,
kad ga je majka tkala,
dok me u bešici ljuljala.
Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
Oči ostaju na cvjetovima,
čeznem za njima,
k'o leptir u njih zaljubljen.
Majka ih izvezla
nakon teška posla,
žuljevitih ruku,
kada niko ne vidi,
dok sam spavao u bešici.
Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
Vidim je kako veze,
slušam je kako djetetu svom
pjevuši najljepše uspavanke,
dok mi se šarene boje
u očima gnijezde.
Svaka na ćilimu šara,
jedna je majčina priča,
jedan je majčin uzdah,
jedan je majčin osmijeh,
jedna je majčina suza.
Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
Vidim nju, vidim sebe,
taj ćilim cijenu nema,
to je moje najveće blago.
Sada kada majke nema,
k'o da mi govori
nek’ ti u životu sve cvjeta
k'o ovi cvjetovi na ćilimu.
Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
Na njemu sada dovim
dok se molim Bogu
za te ruke što ga tkaše,
da u lijepom Džennetu
beru najljepše cvjetove,
k'o na ćilimu što su ostali,
da ih gledam i milujem
umjesto majke moje.
Svaki dan ga gledam,
ćilim moje majke.
~ Avlija Bosnae