Omiljena Davorina Popovica je bila:“Za doktora se uci,gospodin se rada“.Takav se rodio u Sarajevu 26.09.1946.s talentom za sport,muziku i drugovanje.Ostale nije provjeravao,a bilo ih je.Rasan košarkaš-500 utakmica je odigrao kao košarkaški prvotimac „Bosne“,kasnije „Želje“.Pjevac „Indeksa“ i poznije „Mostarskih kiša“-nastupao je i snimao solo a kad mu je bilo do toga komponovao i pisao stihove koji sa tonskog zapisa iz 1972.i danas opominju kako ce sve naše proci…Drugovanje nije imenica,drugovanje je sehara odanog prijateljstva,veselog kafanskog druženja,plemenite dobrote. Bio je vlasnik raskošne,sve je šampionski umio…Darovao je ovog namigivaca druženjem u tridesetak gradova,6 država na dva kontinenta…Gozbama od „Kvarnera“ preko „Mažestika“ do „Morica hana“,konacima u Mis Irbinoj,Playboy i Boss smokinzima,španskim cipelama,leptir kravatama u tonu,za Moskvu rubaškom,vezena srebrom,Zlatnom lirom „Za jedne plave oci“ Šlagera u Sarajevu i prvom nagradom Messama za „Crne svatove“ u Beogradu…Sa Slobodanom Bodom Kovacevicem,Fadilom Fadiljom Redžicem,Rankom Rihtmanom,Nenom Jurinom,Ðordem Ðokom Kisicem ili djecom Mostara scenskim i studijskim tumacenjem srca koje je uvijek ljepše damaralo u njegovom grlu,nego pod autorovim rebrima.
Ljepotom sjecanja podario pa ne zaboravljam kako sam jednom davno bio lijepo živ.Te mu namigujem sa zahvalnošcu.Tužan što je odsutan a srecan što je bio još ga vidim i još ga cujem.Uz muzicku pratnju i bez nje…
.
..Beograd,Dom sindikata,pred izlazak na scenu govori:“Kume,hajmo ih sada povaljati“.
U autobusu,na povratku iz Siska gdje je jedini put honorisan za nastup s „Kišama“:“Reci vozacu da parkira pred prvim dobrim restoranom“.U prvom,dobrom restoranu castio je djecu.Racun je bio veci od honorara.
Bagdad,aerodrom,maj 1985,+60 Celzijusa.Dobrodošlicom nas pozdravlja konzul SFRJ.Davor ga naruži:“Kakav si ti konzul moje Juge u natikacama“.
Hajdenhajm,10 minuta pred pocetak koncerta,njega i Montena nema,ostali da se druže s prijateljima u Štutgartu.Vijavica je,snijeg lapta neobican i za taj najsnježniji dio Njemacke.Domacini nesrecni,govore:“Nece doci“.Nakon 5 minuta iz mecave izranja taksi.Izlazi prvi,tamni smoking,bijela košulja,leptirka.I Monteno,isto.A on pokazuje niz smoking i govori:“Kume,odgovara li „vako“?
U novembarskom Becu:“Idemo prvo Sanji kupiti cizme,a poslije cemo sve lako“…Sem Sanje,nikad nijednu ljubav nije pomenuo.
Avgust 1985,u Moskvi nece u liometarski red pred Lenjinovim mauzolejem.Da je poželio vidjeti vodu Oktobarske,zbog ugleda koji je uživao kod predsjednika Komsomola Sovjetskog saveza,taj bi vec našao nacin da mu balzamiranog Vladimira Iljica iznesu vani.Ali jeste pred Vjecnom vatrom poginulima u Drugom svjetskom ratu stao mirno,odcutao dugu minutu i duboko se naklonio…Kao 1996.pred spomenikom u Tuzli.
Telefonom,iz Sarajeva 1991:“Kume,pisao si Pjevacu tekstove ali ni jednim mae nisi našao kao ovom cestitkom za rodenje Daria.Hvala u Sanjino i moje ime“.
U Londonu 1994.je govorio:“Moram se vratiti,ja ne mogu bez Sarajeva.Ti znaš da tvom Pjevacu ni granata tamo ništa ne može“.
…Srce se predalo 18.juna 2001.Dvadesetog,na Barama,Aleja velikana,supruga Sanja je ispratila nježna supruga,sin Dario brižna oca.Prijatelji najodanijeg medu Prijateljima,ožalošcena porodica zvana Sarajevo najrodenijeg iz familije.Daleki,znani i neznani spustili su srcane zastave na pola koplja.Sarajlije su mu se zahvalile likom na poštanskoj marci,ulicom,bistom;Kemal Monteno i Želja Samardžic pjesmom,Josip Dujmovic nagradom „Davorin“ i monografskim omažom „Indeksi u inat godinama“
Svi zajedno opomenom umišljenom zaboravu da nije svemocan i da nakon minute šutnje,silna kao Plima,pocinje raspjevana vrijednost sjecanja na sve one godine za kojih je svijet cinio ljepšim,a mladosti sretnijim.Vjerom,da sve što se Baci niz rijeku ne mora utihnuti s onu stranu Modre.
I veceras,dok se s TV Face vidikovca obaziremo u prošlo,gordi se tamo kao ljudski svjetionik,a kad zagledamo u nebo,zlatna je zvijezda Davorin Popovic,sin Sarajeva-jedan je od roditelja naših radosti.
Pa da mu namignemo malo.
Izvor:Sarajevo moj grad(Sarajevski velikani)
Pripremio:Kemal Mahic