POVJESTI MOJE OTADŽBINE /Musa Ćazim Ćatić/
Suznijem okom ja Te gledam, evo
Povijesti draga otadžbine moje!
Srce mi strepi, a desnica dršće,
Prevrčuć’ tiho te listove Tvoje –
I duša mi se, puna poštovanja,
Pobožno svakoj Tvojoj rječci klanja.
Na javor guslam u najslađem zboru
Tebe su vile našeg roda vile.
I svaki spomen prošlosti nam slavne
Ko svet amanet u Te su nam slile,
Da svojim žarom sred našijeh grudi
Junački ponos i viteštvo budi.
O sveta knjigo! Ja u Tebi vidim
Hrabroga Tvrtka i sve svoje pređe
S handžarom oštrim u desnici snažnoj
Ponosnoj Bosni kako štite međe –
I složno, smjelo poput ljutih lava
Slavenskog juga brane čast i prava.
Ja vidim u tvom uzvišenom krilu
Sva ona davna neumrla djela,
Štono ih naši Sokoli, Pijale*)
Stvoriše, kad su uzdignuta čela
Najvećem carstvu na kormilu bili
I krvcu slavsku za drugoga lili.
Ja vidim, kako vrh krševa naših
Sunašce zlatne slobodice sije,
Junačka seka kako bratu svome
Niz jedra pleća turu – perčin**) vije;
A dična majka svog jedinka hrani,
Da narod mili, da otadžbu brani.
Ja vidim evo sve krvave borbe
I bojna koplja i oštre handžare –
I alaj-bajrak što se nebu vije –
I toke što se na sunašcu zlate –
I bijesne ate, što ko vihor lete;
Ah, vidim svega iz prošlosti svete.
U Tvome krilu. Opojeno Tobom,
U grudima dršće mlado srce moje: –
Živijem žarom cjelivat bi htjelo
Taj svaki redak – svako slovce Tvoje
Na Tvoje liste duša mi je pala,
O časno nebo naših ideala!
O sveta knjigo, o povijesti draga
Daj rodu mome Ti učitelj budi –
– Svoga mu žara uljevaj u dušu,
Riječima svojim raspali mu grudi,
Pa svjestan Tebe, smjelo neka brodi
Prosvjeti, spasu, sreći i slobodi!
Za'rđo handžar dok o klinu visi
I svoju slavu, svoju prošlost sniva,
Moj narod neka sa lakijem perom
Budućnost zlatnu na tebi osniva,
U Tebi gledeć’ ideale svoje
Povijesti draga otadžbine moje!
(1906)
*) Sokolović Mehmed paša Visoki, Lala, Kara Mustafa i
drugi bili su stupovi Osmanskog sarstva. Također Hrvali Pijale,
Pertev, Sijavuš i drugi najznamenitiji su turski veziri.
**) tura-perčin – pletenica sa svilenom kitom
————————————
BOSNA ŽUBORI… . /M.Ć.Ćatić/
Bosna žubori; nad pitomim krajem
Anđeo mira širi laka krila –
I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću
Mistične priče šapće večer mila.
Bosna žubori i – ko rujne usne
Cvjetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.
Bosna žubori, a s barčicom mojom
Nestašno sitni igraju se vali; –
Ah, čini mi se, moj anđele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se šali.
(1905.)
Pripremio: Kemal Mahić
