Proteklih godina,tiho i nenametljivo,postali smo jedno!Jedan organizam!Jedna misija!
Mi s Vama i Vi s nama!Mi smo i „s njima“.Ko su „s njima“?
Pa to su naši sugradani koji su nas u meduvremenu napustili.Pa iako su nas napustili,oni su s nama.Kao poputbina!
Cuvamo ih u našim sjecanjima,nosimo ih u sebi.Krecemo se s njima ma gdje se nalazili.Naseljavamo svijet,pa su oni s nama i u Ljubuškom,Mostaru,Sarajevu,Lingdalu,Stavangeru,Gotebergu,Odenseu,Hannoveru,Amsterdamu,Saint-Loisu,Melburnu…
Citiramo njihove rijeci,imitiramo njihove pokrete i grimase,njihove savjete,njihova „prorocanstva“,nosimo njihovu ljubav,njihove vrline i njihovu ljepotu u rijeci i slici…
U prilici smo da emitiramo nekoliko fotografija osoba koji su bili dio nas:
Ahmo Mušic,koji nam je podario tri sina:Camila,direktora PBS-Ljubuški,profesora Cazima koji je bio profesor,pa potom direktor Osmogodišnje škole-Ljubuški i na kraju savjetnik PPZ-Mostar i dr.Mehu,ginekologa koji je lijecio naše majke,sestre…
Njegove kcerke su dvije profesorice:Enisa(Sarajevo) i Elbisa(Mostar).Naši ocevi i djedovi su trebali Camila,Cazima,dr.Mehu i tražili ih kada bi „zagustilo“-krediti,“ženske bolesti“ i kada su djeca-ucenici trebali pomoc.Mnogi to ne trebaju zaboraviti!
Castimo!Emitiramo fotografiju Ajiše Mahic rod.Dizdarevic,poznate u našem okruženju po nadimku Drinkinca!Po smrti muža ona je naslijedila ducan i kucu od svoga Drinke Mahica i sada je taj ducan i kuca u vlasništvu Nasera,gdje rado sjedimo kada smo u Ljubuškom!
Ne mogu zaboraviti gestu i ljubav „Drinkince“,kada je moj otac bio teško bolestan 1980/81 godine.Tada se govorilo da Haso umire od gladi,pošto ništa od hrane nije mogao progutati.Ali druga vijest je govorila da bi nekako mogao „progutati“malo pite od tikve.Drinkinca je ispekla pitu od tikve i donijela je našoj kuci,nadajuci se da ce njen dragi Haso barem progutati djelic pite i tako produžiti svoj život barem za nekoliko dana…
Ali…Neka je pomen na Drinkincu vjecan!
Profesor Cazim Mušic i profesor Rasim Tiro.Dva direktora:Osmogodišnje škole Ljubuški i Gimnazije Ljubuški!Dva intelektualca!Dva ponosa!Rasim Tiro je kao muhadžir iz II svjetskog rata stigao iz Podrinja u Ljubuški,gdje je „usvojen“ od Šerifa i Razije Sadikovic.Rasim je postao „polubrat“ Ajše,Sadika i Nefise Sadikovic!Obojica su nas prerano napustila!
Nedžad(Nedo)Konjhodžic,fotografija iz 1987.g.-sin Nešeda i Ajše,muž naše Zuhre,brat Minke,Azre,Fahre i Majde i otac Benjamina.Na slici ga vidimo u njemu dragoj Bašcini sa sestricem Medom!Napustio nas je u 48.godini i to onda kada su mu majka,sestre i zetovi bili u izbjeglištvu –Hannover!
Zlatan Luburic,direktor Croatia-osiguranja.Legendarni direktor!Baš je bio Zlatan!Uctiv,komunikativan,tolerantan,kulturan!Spreman da pomogne.Na slici iz 1976.kao maturant s autorom teksta i Zdenkom Penavom.Kakva generacija!
Salko(Safurudina)Mahic na slici sa Ceric Mirsadom i autorom(Duhanska stanica).I Salku smo trebali kada nije bilo kafe,deterdženta,brašna,šecera…Umro je mlad 1998.godine, nakon stresnih dogadaja i pritvora 1993.godine u logoru Heliodrom (47 dana)
Slika iz 1971.godine pred Radnickim univerzitetom Ljubuški:Kemo,Mucko,Mili Ibrulj,Muta Dizdarevic(stoje);Faja Delalic i Rusmir Alendar(cuce).
Slika iz 1975.godine(Duhanska stanica):Vedran Delalic,Salko Hrnjicevic-Kolo i Kemal Mahic;
Slika iz 1974.godine:prof.Enisa Mušic-Ribic sa djecom na Kravici
Slika iz 1966.godine-Enisa Mušic i Branka Mujezinovic na Starom gradu
Ovim slikama smo iskombinirali život i smrt i pobjedu života u konacnici.Sve one koje smo „oživili“ ucinili smo sa namjerom da svjedocimo da su oni s nama,s vama,sa mnom,sa njihovim najbližim.
Osvježili smo „zaledeni trenutak“ u želji da budemo:MI S VAMA i VI S NAMA!
Znate,ono,cista srca!