Koliko malo treba da bi učinio dobro djelo?
Koliko puno treba da bi učinio zlo?Moraš biti navaspitan i “nakvašen” mržnjom pa onda zlo dolazi samo od sebe!
Sljedeći DOBRO upriličili smo posjetu našem Ljubušaku g.Ejubu Konjhodžiću u Gerontološkom domu Nedžarići.
Ejub Konjhodžić(1930) je sin Tahira(Tajke)-/1913-1973/ i Đulse r.Nurković(porijeklom od Nevesinja)-/1906-1961/.Oni su sebi i nama podarili šestero djece:
Hamid Konjhodžić(1928-2008)
Ejub Konjhodžić(1930)
Ajiša Konjhodžić ud.Čebo(1933-1989)
Dipl.ing.Hasan Konjhodžić(1943-2011)
Alema Konjhodžić ud.Gujić(1945-2011)
Mahbuba(Buba)Konjhodžić ud.Dizdarević-(1948.)
Ejub Konjhodžić je zaključio brak sa Sabahom r.Piperac(1937-1998).U tom braku je rođeno troje djece:
Konjhodžić Salem(1955-1993)-poginuou Sarajevu
Hajdarević Alka rođ.Konjhodžić
Konjhodžić Omer(1960).
Ejuba se sjećam iz dječačkih dana.Ovaj kolos od čovjeka je bio visok 201 cm i u naponu snage težak 138 kg. Kao dječak je živio na Žabljaku a potom se preselio na Gožulj(Bašanovića mahala) i živio sa svojim dajidžom Mahić Salemom.
U razgovoru ističe da je on najstariji muški Konjhodžić,a da je Munira (Mule)Konjhodžić najstarija od žena(živi u Norveškoj)-
Njegov otac je živio sa braćom Ahmedom,Alijom(Sa),Atifom(umro u mladosti) i sestrom Hafifom(Fifa).Njegov brat Ahmed je bio otac nama poznatim:Haso,Huso,Jahja i Vezirka Konjhodžić.
Tahir(Tajka) je bio poznati obućar u Ljubuškom i upravo je Ejub slijedio njegov zanat,a radnja im je bila pored kina “Radnik”.Spomenuo je Ejub i druge obućare u Ljubuškom:Omer Mahić(Roho),Ahmet Ibrulj,Salem Alendar,Dalipagić Alija(Prčukalo),Nevesinjac Mehmedalija,Nevesinjac Nazif,Alendar Nedžib,Mahić Mahmud,Fazlinović Ahmet(Bili),Bilić,Rogić Mirko…
Ejub je 1960.g.preselio u Sarajevo i zaposlio se na željeznici.Nakon ukidanja uskotračne željeznice 1966.g. zaposlio se u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu željezničkog čvora u rajlovcu odakle je i penzionisan 1988.g.Nakon pogibije sina i gubitka supruge izabrao je Gerontološki dom u Nedžarićima.
Ejub je bio oduševljen našom posjetom(dipl.ing.Mahić Ahmed i autor ovih redova).Ejub izgleda dobro,samo ne vidi.Odlične je memorije pogotovo događaja od prije 50-60 godina.
Na pitanje,kakvi su bili odnosi između Hrvata i muslimana prije II svjetskog rata,”ko iz puške”je odgovorio:”Odlični”.Postojali su kaže usamljeni incidenti između Grizelja i Maksića,ali sve drugo je bilo “odlično”.
Pohvalio je članove svoje porodice koji mu redovno dolaze da mu olakšaju penzionerske dane.
Na izlasku iz Gerontološkog doma,Ahmed i autor ovih redova,bili su ponosni na sebe,kada su učinili još jedno dobro djelo!
Jer, “Jedini način da obavežemo ljude da govore dobro o nama jeste da činimo dobro”(Volter)
Kemal Mahić
.
.
.
.
.
.
.