Veliko geslo glasi:nikad ne povjerovati u stvarnost.Ako postoji nešto u šta ne treba vjerovati,onda je to onaj zbir predstava u kojem sad živimo.Ovaj svijet počiva na prividu i ništa nije onako kako se našoj gluposti čini.
Privid je svugdje i uvijek manje ili više prisutan.Pametan čovjek zna sve o njemu i uvijek je na oprezu.Lukav čovjek vreba druge u prividu,tad ih je najlakše prevariti.Privid je proizvod destruktivnih sila;one su tu da nas drži u zabludi.Zato uvijek i svugdje prema pojavnom svijetu oprezan biti,jer sav je od privida sastavljen.
KAKO U ŽIVOTU NASTRADA KO NIJE OPREZAN SPRAM PRIVIDA:Kad je trebalo da počne rat,kad se samo čekao povod,svi su znali da će početi i svi su se nadali da neće baš u njihov grad.Ima raznih gradova na ovom svijetu,čudesnih i običnih,razlivenih i ušorenih,raspuštenih i ušerijećenih,ali tako omađijanih prividom,kao što je Sarajevo bilo prije rata,teško je i danas naći.Samo je još Mostar u to vrijeme i na tom polju bio ravan Sarajevu.O Mostaru su mnogi pisali,ali nikad niko nije uspio dokučiti tajnu njegove privlačnosti.U starim spisima za njega je rečeno da je grad višestruke ljepote.Možda u toj definiciji leži njegova tajna?Stanovnici lijepih gradova obično su naivniji od ostalih;omađijani ljepotom,oni nisu u stanju prepoznati privid.
U takvom Mostaru živjela dva brata.Jedan je znao sve o prividu i nije se dao zavarati.Kad su onako spržili Vukovar,kad su se onako naočigled svijeta iživljavali nad Dubrovnikom,što bi onda štedjeli Mostar?Kupio je u Njemačkoj auto koje ima najveći rezervoar,a najmanje troši.Dugotrajnim mjerenjima ustanovio je da s punim rezervoarom u svakom trenutku može dobaciti do Austrije,Italije ili Mađarske.Stalno ga je nadopunjavao i čekao onaj dan.Kad je po Bivolju Brdu počela najezda rezervista s istoka,upalio je limuzinu i,teško je povjerovati,nije se zaustavio do Beča.
A njegov brat,mudar čovjek,načitan,manikajalno uronjen u štampu i televiziju,znao je da rata u Bosni neće biti,jer svi su pokazatelji,od prisustva autoritativnog UNPROFOR-a,pa do očiglednih simpatija Amerike i Zapada,bili na bosanskoj strani.Znao je da je to zveckanje oružja puki privid,pa je drugog aprila spokojno nastavio da izlijeva ploču na kući,iako su okolo već fijukale.
FATALNA PRIVIDNOST ILI BRAĆA KAO ANTIPODI:Kad je vidio kako je u Beču.a pogotovo kad je shvatio da nigdje nema njegove Bosne,onaj prvi brat je ponovo napunio rezervoar i vratio se iz cuga u Mostar,s gepekom punim pušaka i optičkih nišana.Tamo ga vlasti lijepo primiše,zahvališe na darovima,ali mu ne dadoše da se priključi narodnooslobodilačkoj borbi.Obrazloženje-potrebniji im je kao advokat.Malo ih je ostalo,rasuli se na sve strane.
Priča o ovom bratu ima preciznu poruku.Samo se od tri stvari na ovom svijetu ne može pobjeći:od svoje sjene,od svoje sudbine i od privida uopšte.
Kad je vidio kako je u Bosni i kako će tek da bude,a pogotovo kad je vidio da mu je jedna granata pala posred ploče,onaj drugi brat sve je poslao do vraga,i ploču,i kuću,i novine,i UNPROFOR,i pobjegao u Norvešku.Tamo ga lijepo dočekaše,ugostiše i smjestiše malo ispod Sjevernog pola.dana još nije vidio kako treba.Sviće u jedan,a smrkava u dva i petnaest.kako god da mi je,bolje mi je nego u Mostaru,pomisli on uvijek u sumrak,kad se spušta noć.
Poruka priče o ovom bratu nije ništa manje precizna:neovisno od geografske širine,gdje god da pođeš prate te tri stvari:tvoja sjena,tvoja sudbina i privid uopšte.
Izvor:Ozren Kebo-Sarajevo za početnike(Feral Tribune-2000.)