GRABOVNIK

grabovnik

 

Između Otoka i Vašarovića,na lijevoj obali Mlada(Trebižat),smjestio se Grabovnik,selo s 2.199.604 m četvornih površine i s 396 stanovnika(popis 1991.).Dijeli se na Otunj i Grabovnik.Najniža kota je 72 m,a najviša 100 m.Od toponima zabilježeni su na topografskim mapama još Bašče,Blizanci,Ćesimače,Ćosovine,Glavica,Grebine,Kartaguše,Kratine,Krči,Krčići,Mobe,Novine,Stupi,Trstenjaci,Vrila i Zlatarice.U knjizi “Hercegovina”(1909) J.Dedijer je kratko opisao demografsku prošlost Grabovnika.Piše da su tada svi seljaci bili kmetovi age Đunišlića,a drugi Kapetanovića.Ovce su izgonili na Blidinje i Ljubušu.

Selo je nastalo u 19.st.na krčevinama i štalama,uglavnom od doseljenika iz Otoka.Zbog loših životnih uvjeta veliki broj žitelja Grabovnika iselio se u bijeli svijet.Tako se od 1905.do 1913.iz njega iselilo 107 osoba,od čega 56 Mišetića,među njima dvije Mišetuše Mara i Fila,uglavnom brodom iz Trsta.Demografski egzodus vidi se i nakon II.Svjetskog rata.Prema popisu iz 1961.Grabovnik je imao 560 žitelja,a 1991.broj je pao na 396.Na mjesnom groblju u Otunju pokopani su pripadnici sljedećih rodova:Gadže,Gavran,Kardum,Markotić,Mišetić,Tolušić,Vištica i Vukšić.

O naseljenosti u prapovijesno doba govori podatak da je na Glavici Otunj bila prapovijesna gradina u brončano i željezno doba.Omanja zaravan bila je utvrđena limitnim tumulom i obrambenim suhozidom,sačuvanim samo djelomično na istočnoj strani.danas je sve obraslo drvećem i grmljem i ne zamjećuju se nikakvi tragovi prošlosti.Čobanice Mara Lauc,Anica i Stana Markotić i Anđa Mišetić našle su 1899.u vrtu Mije Vukšića ostavu bizantskog novca.Ukupno su bila 23 primjerka zlatnoga novca,od čega je 19 dospjelo u Zemaljski muzej u Sarajevo,i to četiri komada Justinijana I i 15 komada Justina II.,svi iz 6.stoljeća.Usto,u Grabovniku je nađen novac Konstantina I(4.st.) i Romana III.Argira(II. st.).

Autor:Radoslav Dodig

 

4454 Posjeta 1 Posjeta danas