Nakon svih ovih godina pisanja, slanja, fotografisanja i citanja.. odlucila sam da i ja se okusam u pisanju, po prvi put “javno”.
Dobro sam razmislila i ako iko zasluzuje neku posvetu, tekst to je moj otac Kemal, pa makar bilo i subjektivno misljenje njegove kcerke.
Blizi mi se dvadeseti rodjendan, godine za koje kazu da su najbolje.. pa ovom prilikom zelim sumirati moje vidjenje i osjecanja prema ocu.
Moj otac Kemal, inace voljen i postivan od mnogih ljudi, profesor koji nikada ne gubi vrijeme i koji voli svakoga je prema
mojim ocima najdivniji covjek i otac kojeg mozete pozeljeti.
Ne samo izgledom koji su mu podarili dobri geni njegovih roditelja, pa izgleda kao glumac koji ce uvijek trudi biti moderan, nego i dusom i srcem koje ima.
Mislim da nikada nisam vidjela covjeka koji moze tako lako preci preko ponosa, svoje zelje i zudnje kao on.
Taj covjek je moj jedini i pravi idol, naravno pored moje majke, zasluzuje sve najbolje stvari koje su mu se dogodile,
a naravno koje ce mu se i desiti u buducnosti. Moja cast da gledam mog tatu, volim i osjecam se ne moze opisati rijecima.
Ponekad se pitam da li cu ja ikada opravdati to sto on od mene mozda ocekuje?!
Nikada me nije kritizirao. Rekao je: ” Moj otac mene nije nikada kritikovao, pa zasto bih i ja tebe”? To je recenica koja
mi je ostala u sjecanju i uvijek mi “odzvanja” u glavi.
Dao mi je najbolje manire, da uvijek stojim uspravno, da uvijek pretrpim svaki udarac koji mi zivot priredi,
da znam i zapamtim da svaki problem ima svoje rijesenje i da nista nije zauvijek, da se razgovorom sve moze rijesiti, da rijeci mnogo znace..
Ta zelja i ljubav prema svome domu iz koje je potjeran nekim neocekivanim prilikama me jos uvijek fascinira.
Njegova ljubav prema meni i svojim sinovima me jos uvijek fascinira.
Njegovo znanje me fascinira.
Njegovo sjecanje na sve trenutke u zivotu me i sposobnost da ne zaboravi me fascinira.
Njegova ljubav prema njegovim bivsim i sadasnjim ucenicima me fascinira.
Njegova smirenost i mirnoca me fasciniraju.
Nema dana da mene moj tata ne nagradi nekim skromnim poklonom ili rijecju,osmijehom, mozda nekad i odbranom kada se dvije zenske strane u kuci pocnu prepirati, sto je naravno normalno.
Uvijek sebi ponavljam da ima razlog zasto smo svi ovdje. Razlog postojanja mog oca je sigurno da ucini sve ljude sretnim
i zadovoljnim i on to uspijeva najbolje sto moze.
Zasluzuje mnogo vise nego sto ima!
Uvijek je imao i jos uvijek ima razumijevanja prema meni, svakim danom me uci necemu novom i voljela bih
da tako ostane.
Ponosna sam sto imam tatu koji je toliko strastven u svemu sto radi, ponosna sam sto voli do zadnjeg
atoma snage, ponosna sam sto je bas Bog ili zivot u sta god da vjerujete dao
bas meni ovu osobu za oca i za prijatelja kojeg cu nadam se voljeti i dozivljavati jos dugo.
Uvijek ce u meni biti dio Tebe, jer mi kazu da sam ista Ti! I to mi je najljepsi kompliment, sa svim manama i vrlinama!
Na gubitak Tebe, ne smijem ni pomisliti jer ce tada biti kraj moga svijeta.
Nadam se da sam kao covjek, student ili buduca uspjesna zena opravdala barem dio tvojih ocekivanja.
Trudim se i trudit cu se da te nikada ne razocaram! Moja zelja je da barem malo pokazem ovim rijecima, da si bitam faktor u svemu sto radim i da te volim neizmjerno! Takodjer, nadam se da cu
barem u pola biti uspjesna kao i ti.
Ovom prilikom takodjer, zelim i da ti se zahvalim za sve sto si ucinio za mene, sto mi pruzas i dajes i kada ne mozes, ti nadjes nacin.
Cilj mi je ovim skromim tekstom uljepsati dan.
P.S. Fahrice ne ljuti se, bit ce i za tebe puno rijeci u pripremi! 🙂
Hvala!
Tvoja Mirvana