Kao idejni tvorac i osnivač Stranke dijaspore, ne mogu a da ne iskoristim priliku i našu javnost upoznam sa idejom i ciljevima koje je imala ova jedina politička organizacija iz dijaspore.
Ovdje se neću baviti sadašnjim stanjem i zauzimati stav – neka to rade nadležni.Želim samo upoznati javnost šta je to Stranka dijaspore i koji je bio njen cilj jer to većina ne zna. Malo se u javnosti zna o stranci i ideji vodilji na kojoj počiva ideologija ove stranke.Još je manje ljudi koji su shvatili ovu veličanstvenu i za naš narod strateški izvanredno korisnu ideju.
Nažalost, ideja nije do kraja realizovana, dijelom zato što nije shvaćena zbog niskog nivoa političke i nacionalne svijesti naših ljudi(čak mnogi ni u rukovodstvu stranke nisu shvatili cilj postojanja stranke), a dijelom zbog našeg tradicionalnog egoizma i pohlepe.
A da je bilo pameti i želje,Stranku dijaspore su trebali podržati svi i u zemlji i u dijaspori, jer je stranka imala za cilj politički i ekonomski preporod Bosne i Hercegovine, te spas dijaspore od asimilacije.Oko tog cilja trebalo je da se okupe sve probosanske stranke.
Bosna i Hercegovina ima ogromnu dijasporu, koja je u stanju da investira i stvori na hiljade radnih mjesta, samo ako se napravi takav ambijent u zemlji i pod uslovom da se dijaspora dobro organizuje. Jedan od glavnih preduslova je da dijaspora ima svoje političke predstavnike u vlasti koji će pripremiti pravni i politički milje za investicije.
Dijaspora nije samo ekonomska sila, nego i ogromna politička snaga sa najmanje preko 200.000 glasača(mada zbog diskrminirajućeg izbornog zakona, neorganizovanosti i drugih stvari mnogi ne glasaju). Uprkos tolikoj sili dijaspora, nikada ranije nije bila politički organizovana, niti je imala svoje predstavnike u vlasti.
Pošto je bilo očigledno da stranke na vlasti iz raznih razloga nikada ne mogu provesti ekonomske a ni političke reforme, niti hoće da iskoriste dijasporu za dobro naroda, dijaspora se sama počela organizovati.Zato je 2009. Godine dijaspora osnovala političku stranku u cilju da okupi na hiljade ljudi ne samo vani, nego i u zemlji u cilju izbora svojih predstavnika koji bi ušli u državni parlament i sve ostale nivoe vlasti, da sa tog najvažnije mjesta otvore narodu oči,istovremeno lobirajući među poslanicima u cilju stvaranja jakog progresivnog probosanskog bloka, koji bi isforsirao donošenje propisa koji stimulišu masovno investiranje u Bosnu i Hercegovinu, lako otvaranje firmi i zapošljavanje u kratkom roku, davanje koncesija i uvoz mašina i repromaterijala po niskim cijenama itd.,uz istovremeni radikalni obračun sa korupcijom, obavezno smanjenje administracije napola, forsiranje izvoza i smanjenje deficita, stroga kontrola uvoza itd.
Jedina šansa za Bosnu je bila dijaspora.Strani ulagači već 20 godina ulažu sve manje i manje.Stranački lideri pred svake izbore blefiraju birače i lažno najavljuju investicije i radna mjesta kojih nikada neće biti, te se u svrhu prevare slikaju sa Arapima i Turcima. Uzalud,jer ovi skoro ništa ne ulažu u Bosnu.Sada ne mogu ni sebi da pomognu, a kamoli Bosni. Ali narod vjeruje svaki put dok ostali koji ne vjeruju i ne glasaju. Tako imamo 200.000 ljudi koji nikada ne glasaju što je katastrofalna greška, jer tako neće ništa postići. Naprotiv, tako samo pomažu onima na vlasti. Oni trebaju da izađu i glasaju protiv. Tako jednostavno i lako mogu smijeniti vlast.
Stranka Dijaspore je bila izgradila osnovnu infrastrukturu, ali ne dovoljno, jer je trebala osnovati još nekoliko desetina mjesnih odbora i privući kvalitetne i poštene ljude.Stranka je imala više podružnica u više zemalja i naravno u matici, te na desetine regionalnih i mjesnih odbora.Na prvim izborima na koje je izašla uspjela je da dobije poslanike u kantonu i Parlamentu Federacije BiH, a bila je veoma blizu u još nekim kantonima.To je bio nesumnjivo veliki uspjeh za jednu tek osnovanu stranku.
I da nije bilo unutrašnjih problema tek poslije izbora 2014., stranka bi napravila razvojni bum i na izbore 2018. Izašla bi kao jedna jaka respektabilna snaga, koja bi bila po jačini odmah do najvećih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Mi bismo bili prava opzicija i mora vladajućoj feudalnoj oligarhiji, a naročito separatistima jer bismo skupa sa svim probosanskim strankama uzeli možda i četvrtinu Narodne skupštine, pa bismo tamo sprječavali donošenje raznih retrogradnih i protudržavnih odluka.
Bili smo planirali osnivanje na stotine novih mjesnih odbora u matici i u svim zemljama svijeta gdje žive naši ljudi. Nažalost, desilo se što se desilo i nek organi rade svoj posao.
Mi moramo krenuti ispočetka, ali sa drugačijom taktikom i sa rigoroznom personalnom politikom.
Za uspjeh stranke su zaslužni svi oni koji su bili u rukovodstvu stranke, ali ništa manje ni mnogi aktivisti i patriote koji su radili na osnivanju ili kasnije učestvovali u radu stranke.
Ovim putem im se svima javno zahvaljujem, jer su časno vršili jedan uzvišeni patriotski i historijski zadatak.Pokušali smo poništiti etničko čišćenje, stvoriti bolji život za svoj narod i otvoriti svjetliju budućnost za našu djecu.
Izvor:Smail Jonuz: Švedske priče;Sarajevo:Mentor,2018.
Priredio: Kemal Mahić
