U knjižarama u Mostaru, ovih dana se može naći knjiga pod naslovom “Domaći stranci”, čiji su autori Tibor Vrančić, Smail Špago i Armin Džabirov. Knjiga daje pregled doprinosa došljaka razvoju grada Mostara, od starih vremana.
Recezenti prof. dr. sc. Jure Beljo i dr. Dragan Markovina.
Knjigu je štampala štamparija Fram – Ziral, Mostar.Iz recenzija:
Obostrana empatija
“Knjiga Domaći stranci, čiji su autori Tibor Vrančić, Smail Špago i Armin Džabirov, posvećena osobama koje su u mnogo čemu pomogle napretku našega grada, predstavlja izuzetno vrijedno djelo o prošlosti Mostara. Naslov knjige ‘Domaći stranci’, iako na prvi pogled zvuči paradoksalno, je najbolji izbor, jer je primjeren sadržaju knjige. Autori su u knjizi prikazali kratke životopise ljudi rođenih daleko od Mostara, čiji su se životni putevi u jednom trenutku ukrstili s Mostarom. Po službenoj dužnosti ili vlastitim odabirom, došli su u Mostar, proveli tu kraće ili duže vrijeme, prihvatili ga kao svoj grad, a neki su ga odabrali kao trajno odredište za sebe i svoju porodicu. Oni su, dakle, prihvatili Mostar kao svoj, a Mostar i Mostarci su, s druge strane, prihvatili njih kao svoje, pa je empatija bila obostrana. Radeći u Mostaru i za Mostar dali su značajan doprinos razvoju Mostara.
Ko su ljudi kojima se bavi ova knjiga i po čemu su zaslužili da im se da prostor u knjizi? Većina tih osoba djelovala je u Mostaru krajem 19. i početkom 20. vijeka, a došli su uglavnom s prostora Austrougarske monarhije. Bili su to Česi, Slovaci, Mađari, Austrijanci, Nijemci, Talijani. Bilo je tu ljudi različitih zanimanja i stručnih profila, ljekara, farmaceuta, arhitekata i građevinara, muzičara, profesora, agronoma, državnih službenika, preduzetnika, slikara, zanatlija, ugostitelja, trgovaca, da navedemo samo najbrojnija zanimanja među više od 90 imena, koja su manje ili više opisana u knjizi. Uz njih su navedena još imena šezdesetak drugih stranaca koji su živjeli i radili u Mostaru i bavili se različitim zanimanjima” (Prof.dr. sc. Jure Beljo)
Knjiga o nama samima
“Nakon što je Mostar preživio brutalni rat devedesetih godina, koji mu je iz temelja promijenio i demografsku sliku i način svakodnevnog funkcionisanja, značajno izmijenivši i kulturu sjećanja na kompletnu prošlost grada, grupa entuzijasta, okupljenih oko CIDOM-a, odlučila je taj bivši grad spasiti od zaborava. I to ne samo onaj bivši grad iz socijalističkog razdoblja, nego i Mostar koji mu je prethodio, kako onaj iz austrougarskog razdoblja, tako i onaj iz osmanskog doba. Knjiga ‘Domaći stranci – doprinos došljaka razvitku Mostara’, autora Tibora Vrančića, Smaila Špage i Armina Džabirova, posljednji je rezultat tih nastojanja kojima bi se u normalnijim okolnostima trebala organizovano baviti sveučilišta. Ovako, spomenuti autori pretvorili su se u nastavljače onoga što je kao vrstan poznavalac lokalne istorije započeo Karlo Drago Miletić.
U ovoj knjizi tako pratimo došljake iz Češke, Mađarske, zatim one s njemačkog govornog područja, one koji su došli u Mostar iz Italije, te pripadnike židovske zajednice koji su, također, s ovim zajednicama došli u grad u austrougarskom razdoblju. Knjiga je ovo i o konkretnim ljudima koji su trajno obilježili istoreiju grada, ali i o onome što su ostavili iza sebe, bilo da su bili arhitekti, urbanisti, ljekari, pedagozi, umjetnici, zanatlije ili činovnici koji su se zaljubili u Mostar i pisali o njemu. Na koncu, to je i knjiga o nama samima i našem odnosu prema prošlosti i tim ljudima, koji je najčešće takav da ih se uglavnom briše iz prošlosti i vrlo rijetko im se odaje priznanje za to što su Mostaru ostavili.
Autori nas vode kroz zanimljive životopise ljudi, poput Miroslava Loosea, Maximiliana Davida, Karela Paržika, Janosa Acsa, Sergeja Lukača, Jozefa Waceka, Romea Tiberija, Karla Afana de Rivere, Petra Rizza, Antonia Zimola i brojnih drugih, iz čijih biografija i djela možemo iščitati svojevrsni dokumentarni film o modernizaciji grada na Neretvi. Pored svega navedenog, riječ je i o knjizi koja u podtekstu ima diskretnu priču o današnjem postratnom Mostaru, ali i svojevrsnu prosvjetiteljsku poruku vidljivu ponajprije u tome što Mostar promatra kao jedinstven grad zajedničkog nasljeđa. Stoga izlazak ove minijature lokalne i urbane istorije treba pozdraviti i nadati se novim izdanjima spomenutih istraživača”. (Dr. Dragan Markovina)
NovaSloboda.ba
