Osobenosti muslimanske gradske tradicijske gradnje ogledaju se najviše u stambenoj arhitekturi u oblikovanju, stambenog prostora, odnosno u načinu života u njemu, dakle u stambenoj kulturi i stambenim vrijednostima. Te osobenosti rezultat su stvaralačkog spoja predosmanskih, lokalnih graditeljskih tradicija(uključujući i materijale za gradnju) i orijentalnih stambenih vrednota, oblika i elemenata.
Stambene vrednote ove arhitekture izražavaju se u izboru mjesta za kuću( prednost se daje lijepom vidiku na račun pristupačnosti), kuća je porodična, najčešće spratna, prostorna, razuđena, slobodno stojeća, okružena zelenilom, izdvojena od spoljnog svijeta.Kuća se, u principu, dijeli na dva dijela:ženski-porodični,izdvojeni dio- haremluk,i muški, gostinsko-poslovni dio-selamluk. U imućnijih to mogu biti i dvije zasebne zgrade. Osnova ovakvih kuća redovito je približna kvadratu(mala razlika između dužine i širine).
Ovakva tipska kuća ima više prostorija sličnog rasporeda na objema etažama.U prizemlju(donji boj- obično zimski stan) po sredini kuće je hodnik- predsoblje(hajat), desno i lijevo su po dvije prostorije.Prednje su dvije,veće,sobe(halvati,odaje),a zadnje su dvije, manje, kuhinje(mutvak) i magaza(ćiljer).Iz hajata vode stepenice na kat(gornji boj-čardak),koji je nešto prostraniji jer obično ima veći ili manji prepust preko prizemlja. Hodnik na spratu je divanhana;prednje su dvije, veće sobe čardaci, zadnje su dvije,manje čardačići. Prednji,istureni dio divanhane je kamerija, ćošak(vrsta balkona s mušepcima- gustim drvenim rešetkama). Ovakve kuće mogu imati(pokrajinski različito) još neke dograđene elemente(ali pod istim krovom);trijem u prizemlju i na katu,zatim na na katu vodnicu(s abdesthanom i banjicom), te zahod;čardak(soba) može imati ćošak(doksat);mutvak(kuhinja) nekad je na spratu.
Neki od ovih elemenata mogu biti smješteni i u zatvorenom dvorištu- avliji(trijem,mutvak,zahod). Sve prostorije u kući popođene su i imaju drvene, obično ukrašene,stropove(šišeta), osim mutvaka, gdje je ognjište. Ovaj obrazac kuće može znatno varirati, zavisno o ekonomskih prilika vlasnika, te lokalnih uvjeta, umanjenjem ili povećanjem prostora.Građa za gradnju kuće, oblici krova i vrsta pokrova razlikuje se u pojedinim krajevima. U Bosni, zapadno i sjeverno od Sarajeva i u Sandžaku, u planinskim gradskim naseljima, građa je ćerpić(nepečena opeka) u prizemlju, na spratu „birkatica“(skeletni drveni zid,ispuna:čatma,dizma,ćerpić),temelj je neobrađeni kamen.
(…)Međutim, općenito gledajući, muslimanske seoske kuće imale su u većini slučajeva visok stambeni standard, dovoljno stambenog prostora i sanitarnog komfora, te razvijenu tlocrtnu, konstrukcionu i oblikovnu zamisao.Moguće je izdvojiti nekoliko osnovnih tipova muslimanskih seoskih kuća: kuća s čardakom među rogovima-poluspratnica( u planinskim krajevima),spratne kuće s prepustom(seoska čardaklija,spratne kuće tipa „dimalučare“,te kameni čardak,također spratna kuća.Kuća s čardakom među rogovima prelazni je tip ka spratnoj kući s jednom, rjeđe s dvjema sobama(čardak ) među rogovima na čeonoj strani kuće iznad sobe u prizemlju.Na strmom terenu imaju magazu ispod dijala kuće.Spratna kuća s prepustom(seoska čardaklija) ima magazu ispod cijele kuće.Na spratu su „kuća“(mutvak) s ognjištem, predsoblje i nekoliko soba.Sa strane kuće na spratu(kao drvena dograda) jesu divanhana sa stepeništem,na jednoj, i abdesthana sa zahodom, na drugoj
strani.Spratna dimalučara najrazvijeniji je tip spratne seoske kuće.Na spratu su obično četiri sobe, između kojih se u sredini nalazi manji četvrtasti prostor, dimaluk, kroz koji s ognjišta iz prizemlja i iz peći u sobama na spratu odlazi dim u potkrovlje.Dimalik služi i kao sušnica za meso.Kuća ima dva ulaza jer se s obje strane kućr nalaze stepenice, koje su prigrađene uz kuću i na katu oblikuju ulazni pretprostor(araluk) s nekom vrstom divanhane(trijema),abdestlukom i zahodom.Kameni čardak odgovara seoskoj čardakliji.U svim ovim kućama sve prostorije, osim one s ognjištem, popođene su i imaju drvene stropove( u dimalučari i ta je prostorija s podom i drvenom tavanicom).
Materijal za gradnju kuća, oblici krova i vrste pokrova razlikuju se u pojedinim krajevima, istovjetno kao kod muslimanskih gradskih kuća.I kod ovih kuća zidovi su ožbukani i okrečeni.Savremene muslimanske seoske kuće od ovih su tradicijski baštinile kvadratičnu osnovu, četverovodni krov i nazive nekih prostorija.Građa,raspored prostorija i dr. Sasvim su drukčiji.Pored muslimanske seoske kuće, na selu su se susretale i „ishodne kuće“ bošnjačkog plemstva(čardaci,odžaci,kule). Neke od njih služile su za ljetni boravak, a u nekima se stanovalo.Čardaci i odžaci predstavljaju raskošnije muslimanske ishodne kuće, dok su kule obično kamena zdanja, koja osim za stanovanje služe i u odbrambene svrhe.
Gospodarske zgrade koje se podižu u dvorištu muslimanskih seoskih kuća- za razliku od samih kuća, obično su manjih dimenzija- jesu:konjušnica(ahar), staja(klanica), koš, „salaš“( za kukuruz),kokošinjac(ćumez),te soldrma-prigradak uz kuću ili staju(za sitnu stoku), pušnica(za sušenje voća) i hambar.
Izvor:STAV;broj 451-452,od 27.10.2023.
Priredio: Kemal Mahić