Zauvijek ćemo ostati
Narod oprosta,darežljivosti i samilosti.
Ako nas jednom rane
Mi ćemo iz rane procvjetati poput ruže.
Čak i ako nam krila slome
Mi ćemo im biti grudi i od krila nešto više.
Ako nam uđu u domove
Dat ćemo im hljeba našega
I podijeliti ćemo hranu i piće.
II
Kod nas,Kuvajćana,običaj je
Da ugostimo sunce u naše domove
I da pazimo susjede.
Kod nas,Kuvajćana,prirodno je
Da ne širimo nered i nasilje
I da na razgovor zovnemo sve ptice.
Kod nas,Kuvajćana,učtivo je
Da odbacimo sve nepravde
I da ne volimo silnike i tirane.
Kod nas,Kuvajćana,tradicija je
Da onom koga volimo,podarimo srce svoje
I da uvijek štitimo vrijednosti uzvišene.
III
O,vi,što u tijelo mog naroda zarili ste kame
Kažite mi kako zaljubljenik da podigne oružje
Na onog kojega voli?
Kako oko može ubijati zjenice?
Nas,Kuvajćane,ne plaše
Ludi vihori i morske oluje.
Nas vrijeme nikada mazilo nije.
Dobro poznajemo ćud mora i njegove probleme.
Zato skupite svoje ate i idite…
Uzmite stvari svoje i krenite…
Znajte da povijest niko promijeniti ne može
Kao što niko ne može pokoriti duše naše!
Niko ne može utrnuti sjaj Sunca
Niti zaustaviti dolazak zore.
London,8.10.1990.
Izbor: Kemal Mahić