Kad se jednom završi rat u Ukrajini, Moskva će biti prisiljena smanjiti vojnu potrošnju kako bi stabilizirala gospodarstvo i financirala civilne prioritete i teško da bi bila spremna za novu agresiju, ali opreza nikad dosta
Milijune Europljana dobrano je zabrinula nedavna izjava generalnog tajnika NATO-a Marka Ruttea da Europa ne smije pokazati slabost prema Rusiji, jer bi u suprotnom Rusija mogla pokušati nešto slično kao u Ukrajini, te da se zemlje NATO-a moraju pripremiti za rat i povećati izdatke za obranu. Rutte je ranije upozorio Europljane da više troše na vojsku, poručivši da u suprotnom treba učiti ruski jezik ili otići na Novi Zeland! Da li je taj strah opravdan ili u NATO-u umišljaju opasnost od napada Rusije? Opreza, naravno, nikad dosta, ali se slažem s onima koji misle da Moskva, nakon što je 24. veljače 2022. izvršila agresiju na Ukrajinu i tri godine na ratištu pretrpjela ogromne ljudske i materijalne gubitke, nije spremna da izazove neki novi rat. Tim prije što ruska “specijalna vojna operacija” u Ukrajini nije išla onako kako su oni očekivali, jer su naišli na jak otpor Ukrajinaca kojima u naoružanju i vojnoj opremi pomažu SAD i Zapadna Europa, a Moskvi su do sada izrečene drastične ekonomske sankcije. S druge, pak, strane, građanima Rusije, kako sve više javno ističu, dosta je rata koji, iako se vodi u susjednoj zemlji, itekako se osjeti u njihovim životima, a oni na frontu su na granici izdržljivosti, pa je sve više dezertera kojima je miliji zatvor nego stalni strah da li će preživjeti.
Kremlj od početka agresije krije podatke o broju svojih poginulih boraca, ali, ipak, različiti izvori s terena u Ukrajini, te podaci NATO-a i zapadnih obavještajnih agencija, kao i velikih globalnih statističkih kuća, pokazuju pravu sliku ruskih gubitaka. Kijev ima i zvaničnu web aplikaciju i svoju statistiku, koja pokazuje da je do sada poginulo najmanje 170.000 ruskih boraca, što potvrđuju i neki ruski izvori. Prava brojka je, najvjerovatnije, veća i od 200.000 boraca, a neki ukrajinski izvještaji idu i do više od pola milijuna poginulih ruskih vojnika, što bez zvaničnih informacija iz Kremlja nije moguće neovisno verificirati. Prema nekim zapadnim obavještajnim podacima, u borbama je poginulo osam ruskih generala, od kojih je smrt četvorice u Moskvi potvrđena i oni su sahranjeni uz sve vojne počasti, dok pogibija još četvorice nije potvrđena, ali nije ni opovrgnuta. Prema ruskom oporbenom mediju Insider, Putinova vojska gubi vojnu opremu brže nego što je može zamijeniti, što bi moglo ozbiljno utjecati na daljnji tijek rata u Ukrajini.
Otkako je Rusija prije tri godine započela invaziju, svijet svjedoči najsmrtonosnijem sukobu u Europi od Drugog svjetskog rata, ali i najvećem iscrpljivanju ljudstva i vojne opreme u posljednjih osam desetljeća. Agresor ima više gubitaka, ali ni ukrajinski nisu mali. Rusija je tako u deficitu i za najmanje 8.700 tenkova, 17.300 oklopnih vozila, preko 19.000 artiljerijskih sistema, gotovo tisuću protvzračnih sistema, te 28 plovila. Što se tiče letjelica, ukrajinske snage oborile su najmanje 354 aviona i 320 helikoptera, te više od 15.000 dronova i bespilotnih letjelica. Eksperti tvrde da, ukoliko ne dođe do nekog iznenadnog preokreta, najvjerojatniji scenarij je postupno smanjenje intenziteta borbi do kraja 2025. godine zbog manjka tenkova, oklopnih vozila i artiljerije. No, moguće je i da rat poprimi novi oblik, s naglaskom na dalekometne udare i manje klasičnih kopnenih ofenziva. Moskva je još prošle godine praktično bila primorana nabaviti municiju i granate iz Sjeverne Koreje, te dronove Shahed iz Irana. Ukrajinske snage su ubrzo otkrile slabe točke iranskih dronova, poput njihovog sporog mijenjanja kursa i visine, tako da se oni učinkovito mogu oboriti i vatrom iz ručnog naoružanja ili standardnih lansera raketa.
Završetak rata u Ukrajini mogao bi dovesti do pritiska javnosti za demobilizaciju vojnika i ukidanje postojećih programa produljenja službe, dok bi daljnja mobilizacija bila politički opasna za Kremlj. Trenutni vojni proračun, koji čini gotovo trećinu državnih rashoda, preopterećuje rusku ekonomiju, uzrokujući inflaciju od gotovo 10 posto u 2024. godini. Kad se jednom završi rat u Ukrajini, ruska vlada bit će prisiljena smanjiti vojnu potrošnju kako bi stabilizirala gospodarstvo i financirala civilne prioritete. Sankcije i ograničenja uvoza ključnih komponenti, poput poluvodiča, otežavaju proizvodnju napredne vojne opreme. Iako obrambena industrija radi punim kapacitetom, trenutni tempo proizvodnje ne može nadoknaditi gubitke opreme nastale tijekom rata u Ukrajini. Rekonstrukcija ruske vojske može se podijeliti na dva ključna aspekta: ljudstvo i opremu. Što se tiče ljudstva, dosezanje cilja od 1,5 milijuna pripadnika čini se malo vjerojatnim zbog demografskih i političkih prepreka. Međutim, tehnološke inovacije i operativna prilagodba mogli bi omogućiti Rusiji da i s manjim brojem vojnika ostane relevantna prijetnja. Što se tiče opreme, trebat će godine za obnovu izgubljenih resursa zbog sankcija i sporog tempa proizvodnje. Ipak, rusko vodstvo ostaje posvećeno dugoročnom jačanju vojske.
oslobodjenje
