Arebica je specifično bosansko pismo koja se još zvalo arabica,matufovačom,matufovicom,mektebicom.
Arebica je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug.U peeriodu od 15.do 20 st.u Bosni je na bazi ovoga pisma nastala jedna specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosančici .Bošnjaci,koji su prakticirali islam kao svjetonazor i vjeru,kao moral i kulturu,proiizveli su arebicu,arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika.Oni su se služili ovim pismom kao i bosančicom,i nisu bili nepismeni.Na ovom pismu je nastala jedna neobična,bogata duhom i umjetnošću,književnost,nazvana alhamijado književnost.Najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II el-Fatiha(1451-1481.).Od 17.st.pisci upotrebljavaju arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku.U 19. I 20. St.bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira,adaptira fonetici bosanskog jezika.Najuspješniji je bio Džemaludin Čaušević.Njegov način pisanja zvao se matufovača,mektebica(Matuf,nadimak).Štampanje knjige matufovicom završeno je 1941.god.(posljednja knjiga tako štampana je od M.S.Serdarevića Fikuhul-ibadat).Poslije toga je ostala u ličnoj korespondenciji kao i bosančica.
Književnost pisana arebicom pretežno je u stihu,ali ima i proze,uglavnom vjerskog sadržaja.Arebicom je štampano oko 5o knjiga.Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije,pobožne pjesme,srodne narodnoj poeziji,te kaside-poučne pjesme.Uz to ima i domoljubive i ljubavne lirike.U prozi su pisani mahzari i arzuhali(službene predstavke i legende).Arebica ima neka slova kojih nema u arapskom,a neka su uzeta iz turskoga i perzijskoga jezika.
Godine 1878.Bosna je prešla posve na latinicu,ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka,osobito u vjerskoj službi.
Bosanski sabor je 1911.god. donio zaključak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu treba da budu napisani i na arebici.Vlada je poništila tu odluku.
Dakle,ovdje se može konstatovati:tokom prošlog stoljeća Bošnjaci su bili jedna od rijetkih nacija sa više pisama(bosančica,ćirilica,arebica,latinica).Zbog toga nije bilo nepismenosti.Nepismenost kod Bošnjaka nastaje posebno kada se napustila arebica.