Tri Ljubušaka vezala su svoju životnu sudbinu za maršala Tita. Muhamed Bilal, sa Prilaza, vrstan beogradski krojač, sašio mu je dvije maršalske uniforme, Milisav Semiz sa Vodice bio je dugo vremena njegov lični pilot, a Abdulah Muminagić, sa Žabljaka, osnivač moderne geodezije i geofizike u našoj zemlji i geodeta međunarodnog ranga, njegov lični proteže (štićenik).
Abdulah Muminagić (po ljubuški Dulo) rođen je u Ljubuškom 1919. godine od majke Afitabe (djev. Tančica) i oca Atifa. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu, srednju tehničku školu (geodetski otsjek) u Beogradu 1938. godine kao “Gajretov” pitomac. Po otsluženju vojnog roka bavio se intenzivno geodetskim snimanjem više katastarskih općina u Srbiji i održavanjem katastra u Zvorniku.
Već u prvim danima u partizanima u augustu 1943. godine potvrđuje se kao izuzetan geodeta. Ubrzo postaje Titov lični kartograf i obavještajac, zadužen za specijalne zadatke i tajne misije. S uspjehom proširuje aktivnosti kroz kontakte sa tajnim britanskim i američkim agencijama i dolazi do ključeva za otkrivanje tajnih podataka i planova saveznika i protivnika. Najveći njegov uspjeh je spašavanje maršala Tita i Vrhovnog štaba prilikom desanta 1000 njemačkih diverzanata – padobranaca na Drvar 25. maja 1944 godine. Na osnovu njemačkih planova operacije “Konjički skok” koje je dobio od američkih i britanskih saradnika potporučnik Muminagić je odredio rutu evakuacije i plan izmještanja, što se pokazalo kao spasonosno rješenje. Tito će kasnije taj datum odrediti kao svoj drugi rođendan (stvarni datum Titova rođenja je 7. maja). Njegove aktivnosti obavještajca na nivou apsolutne tajnosti ostale su bez pisanih i drugih tragove i time potpuno nepoznate široj javnosti i historiografiji. U Ljubuškom su ga viđali povremeno kad bi dolazio da obiđe roditelje na Žabljaku.
U zamjenu za javna priznanja, Muminagić je uživao status Titovog ličnog protežea (štićenika). To mu je otvorilo široke mogućnosti za nesmetan stručni i naučni rad na polju geodezije i geofizike. Prve dvije godine studija geodezije završio u Moskvi pred geodetama svjetskog formata s odličnim uspjehom, zatim, po dolasku u zemlju poslije Rezolucije Inforbiroa, studije u Zagrebu 1952. godine.
Poslije diplomiranja živio je i radio u Beogradu kao aktivni oficir na raznolikim naučnim i stručnim poslovima vezanim za višu geodeziju. U njegovoj blistavoj karijeri geodete značajni su: izbor za profesora računa izravnanja (1956) i više geodezije (1958) na Višoj vojnoj akademiji, imenovanje za načelnika geodetskog odjeljenja Vojnogeografskog instituta 1964. godine (načelnika za geodeziju JNA) gdje kao pukovnik rukovodi opsežnim i masovnim radovima u području više geodezije i rukovođenje Zavodom za kartografiju “Geokarta”od 1971. do 1973. godine.
Malo ko zna da suverenitet jedne zemlje uveliko zavisi od razvijenosti geodezije (“gdje se nešto nalazi”) i geofizike (“šta se negdje nalazi”). One zajedno utvrđuju državna, lična i kolektivna imovinska prava i vrijednosti i time su kao naučne discipline prioritetni strateški interesi svake zemlje.
Dolaskom u Sarajevo 1973. godine osniva prvi Odsjek za geodeziju pri Građevinskom fakultetu. To je bio izuzetno hrabar čin i za Titovog štićenika, s obzirom na prijetnje za vlastiti život koje su mu bile direktno upućene iz beogradskih vojnih krugova. Iako geodeziji u Sarajevu nije bilo dopušteno da se razvija do beogradskog i zagrebačkog nivoa, zaslugom prof. dr Abdulaha Muminagića ona izlazi iz dotadašnjih primitivnih okvira i postaje respektabilna tehnička disciplina, strateški izuzetno značajna za dokazivanje i potvrdu suvereniteta Bosne i Hercegovine. (1, 2,3)
Doktorsku disertaciju koja je i danas na visokoj cijeni u našim i inostranim naučnim krugovima odbranio je 1971. godine na geodetskom fakultetu u Zagrebu. (4) U svojoj 60 godišnjoj aktivnosti na polju geodezije objavio je u našim i inostranim časopisima veliki broj stručnih i naučnih radova. Pisao je jasno i koncizno, na visokom stručnom i naučnom nivou, sa darom da složene geodetske teme približi mladim naučnim naraštajima. Vodio je komisiju za izradu geodetskog rječnika na osam jezika. Govorio je engleski i ruski, a dobro se služio francuskim i njemačkim jezikom. Uživao je velik ugled među našim i stranim geodetama i jedini je od naših geodeta dobitnik nekoliko visokih inostranih nagrada i odličja. Mladim naraštajima ostavio je tri udžbenika (Račun izravnanja, Viša geodezija I, Viša geodezija II) koje je stručna kritika visoko ocijenila. Bio je vrlo aktivan član mnogi međunarodnih i naših geodetskih udruženja, komiteta i komisija i ekspert za ocjenu naučnih projekata. (5)
Nakon penzionisanja 1985. godine povukao se u miran porodični život. Odbio je niz ponuda iz Sjedinjenih država, Finske i dr. da napusti svoju zemlju 1992. godine kada je bilo najteže. Isticao je da je Odsjek za geodeziju u Sarajevu osnovao “zalažući živu glavu” i da ostaje radi studenata, bez obzira na sve ratne rizike u opsjednutom gradu. Prenosio je nesebično svoje ogromno znanje iz geodezije za cijelo vrijeme rata i poraća sve do smrti.
Nestor naše geodezije i geofizike umro je u Sarajevu 2001. godine. Sahranjen je na sarajevskom groblju “Bare”. Iza sebe je ostavio suprugu Zinetu (djev. Sadiković, 1920-2006) i kći Ladu.
1. Kapetanović N., In memoriam, Abdulah Muminagić, Geodetski glasnik 2001, 35, 71-74.
3. http://bosnianroyalfamily.wordpress.com/2010/03/26/
4. Muminagić A., Ispitivanje realnog geoida u Jugoslaviji, Geodetski list, Zagreb, 1974, 1, 6-12.
5. Čolić K., Povodom dodjeljivanja nagrade “Veselin Masleša” prof. dr Abdulahu Muminagiću za djelo “Viša geodezija”, Geodetski glasnik 1983, 21, 47-50.
HALID SADIKOVIĆ