Drugo tradicionalno sijelo ljubušaka u Norveškoj održano je u Trondheim-u, gradu na “pola” Norveške, 4. Oktobra 2014. Organizacioni odbor: Edhija Hadžimusic-Mahić, Kerim, Senad i Zlata Maksić, Sead i Amela Ćeško, Admir i Jasmina Fazlić uz pomoć prijatelja i zemljaka potrudio se da sve bude po taman, po ćeifu i s hajrom. Bogatu sofru sa bosansko hercegovačkim specijalitetima su pripremile vrijedne domaćice. Da spomenemo japrek, dolmu, kukuruzu, pogače, tulumbe, baklavu…
U veoma ugodnoj atmosferi sijelili su okupljeni ljubušaci do kasno u noć. Goste su zabavljali izvrsni muzičari – harmonikaš Miralem Bećirević iz Osla – Trebinja, predsjednik Instituta sevdaha u Norveškoj, klavijaturista Sabahudin Jašarević iz Travnika, naš mladi ljubušak harmonikaš Mirza Jakić i pjevač Anel Čorda iz Mostara.
Ljubušaci su pristigli sa svih strana, neki su prešli preko 800 km da bi prisustvovali sijelu. Pridružili su nam se i zemljaci iz drugih mjesta u BiH, prava Bosna i Hercegovina u malom.
Edhija je pročitala pozdravni tekst koji je za tu priliku pripremila Sibila Bašić, predsjednica Udruženja ljubušaka u Norveškoj. Tekst objavljujemo naniže. Mirza Jakić i Anel su sijelo otvorili pjesmom „Nek mirišu Avlije“. Zlata Maksić je upoznala goste sa historijom Ljubuškog. Ibrahim Fazlić je pročitao dva teksta u toku večeri, koje objavljujemo naniže.
Nedžad Mahić je postavio izložbu njegovih slika sa motivima iz Ljubuškog.
Višak prihoda od uplaćenih učešća i ulaznica biće uplaćen u humanitarne svrhe, putem emisije “Ispuni mi želju”.
Ljubušaci su obećali da nastavljaju tradiciju i iduće godine, bujrum svima.
Trondheim, 04. oktobra 2014
Pozdravni tekst od Sibile, čitala Edhija:
Dragi zemljaci,
Stavite ruku na rame osobi na svojoj lijevoj strani, napravite krug sa rukom srca.
Zatvorite oci i sanjajte…. Sanjajte ono sto vam je blizu srca, ono sto vam je u srcu iz Grada ljubuskoga.
Mozes li da vidis Kulu, Bascinu, Kravicu, smokvu i nar? Osjetis li kako sunce przi? Cujes li buru vani? Sta radi tvoj komsija? Kako izgleda carsija? Ko to sjedi pred Fejzinom kahvanom?
Zacarani krug uspomena ti niko nikada ne moze oteti, ukrasti i razbiti. Nikada!
Otvorite oci, i sve je isto. Uspomene su tu, u srcu. Veceras sjedis i dijelis uspomene da bi osvjezile boju. Veceras dobijas nove uspomene. Dijelite ih, jer tako opstaju i zive.
Sjetite se i onih koji vise nisu tu. Moja uspomena veceras ide noci 16.novembra 2013-te, primljena poruka od rah.Harise:
”cao Sibila, moram ti reci da sam odusevljena organizacijom Sjela Jubusaka.
svaka cast na ovako dobro odradjenom poslu
iskrene cestitke i nadam se da se vidimo na narednom sjelu
jos da Sufu natentam …vec sam se markirala pod mozda da cu doci ”
Harisa, ti ces uvijek biti tu, ”mozda” kao odgovor nije alternativa.
Sjetite se i nasih zemljaka u Ljubuskom. Oni nas trebaju, neko vise- neko manje. Udruzenje Ljubusaka je vec godinama davalo podrsku po potrebi i namjeni. Akcija ”50 kruna” i dalje traje, i moramo je drzati otvorenom i aktivnom. Udruzenje Ljubusaka je godinama suradjivalo i suradjuje sa IZ Ljubuski. Suradnja je se prosirila tako da se i Sanja Becirevic Sadikovic obavezala da pomogne isporuci paketa-pomoci ili novcanih sredstava po potrebi.
Neki su od vas dosli sa prijedlozima kome treba pomoc, i to je se ispostovalo. Nastavite da nas kontaktirate sa prijedlozima- sami mozemo malo, zajedno mozemo sve!
Molim Vas, u ime Udruzenja Ljubusaka u Kraljevini Norveskoj, ukoliko ne ucestvujete u ”Akciji 50 kruna” da se pridruzite.
Ljudski izazov je biti velik i ponizan! Umjece je biti mal i ponosan!
Zelim Vam veselu i nezaboravnu noc ljubusaka u Trondheim-u
Sibila Gujic Basic
Predsjednica Udruzenja Ljubusaka u Norveskoj
Tekstovi koje je pročitao Ibrahim Fazlić:
1. GRAD
Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`
Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.
Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.
Konstantin Kavafi
2. MORA
Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko.
Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.
Abdulah Sidran
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
