Čitav dan mislim na to,pa noću,i kažem.
Odakle sam došao,i šta bi trebalo da radim?
Pojma nemam.
Moja duša je iz nekog drugog mjesta,siguran sam u to.
I namjeravam da tamo završim.
Ovo pijanstvo počelo je u nekoj drugoj krčmi.
Kad prođem okolo i vratim se na to mjesto biću
potpuno trijezan.
A dotle,kao ptica sam s drugog kontinenta,u ovoj
ogromnoj krletki.
Bliži se dan kad ću prhnuti,ali ko mi je sad u uhu.
Ko sluša moj glas?Ko mojim ustima kazuje riječi?
Ko mojim očima posmatra svijet?Šta je duša?
Ne mogu da prestanem sa pitanjima.
Kada bih okusio srk odgovora mogao bih uteći iz ovog
zatvora za pijance.
Ne dođoh ovdje svojom voljom,i ne mogu tako da odem.
Ko god da me je doveo ovamo,moraće da me odvede kući.
Ovo pjesništvo.Nikad ne znam šta ću reći.
Ne smišljam.Kada me prođe,postajem gotovo nečujan
i rijetko išta kažem.
Izbor:Kemal Mahić