Prije desetak dana, na najdužoj sarajevskoj ulici, uhvatiše dva dežurna policajca nekakvog omanjeg starca, penzionera, u nedozvoljenoj radnji: prelazio ulicu nekoliko metara daleko od označenog prelaza – “zebre.
Kako se u nas dosljedno poštuju propisi i pravna država djeluje u svakom svom segmentu, sastaviše mu zapisnik i odrezaše globu od 40 bosanskih, tzv. konvertibilnih maraka.Pusti valutu(Za te marke niko ne zna jesu li baš konvertibilne, niko tu riječ ne zna i ne pokušava pravilno izgovoriti – ali se, eto, „uhvatila“ i narod je poštuje – jer moramo slušati Momčila Krajišnika koji je bosanskoj valuti to ime nadjenuo na onim sjednicama u Zemaljskom muzeju, odmah poslije Dejtona. Inače, međunarodna bankarska oznaka za tu valutu je BAM, što znači: bosanska marka i potpuno je nejasno zašto lomimo jezike s idiotskim i netačnim terminom umjesto da valuti dadnemo ime koje joj pripada?!
)Ama, pusti valutu – šta bi s onim penzionerom?Sjeo tamo na onu klupu, na tramvajskoj stanici – i plače. Sastavio ruke u krilu, oborio glavu i plače. Gledala sve to nekakva osjećajna gospođa, otvorila svoju tašnu, izvadila i prebrala novčanik, unutra 30 KM.Blizu stanovala, ima još para u kući, priđe starcu, pozdravi, tako i tako, nemojte se ljutiti, uzmite ovo od mene, meni neće falit, imam kod kuće… Podigo čiča glavu, skliznu mu suza niz desni obraz – ne, ne, hvala lijepa, ne mogu uzeti, sramota me, hvala lijepa…Natezali se neko vrijeme, dok se čiča ne dosjeti: Hajdete vi sebi ostavite deset – pa da bude po pola! (To – ona kazna.) Rečeno – učinjeno. Ispade nekako lijepo. Rastaše se zadovoljni.Gospođa u tramvaj, kad nekakav osjećajan gospodin – ašćare sve gledo i vidio – izvadio deset KM, nudi ih ušavšoj gospođi, preklinje da uzme, a glavni mu argument: Uzmite, gospođo, molim vas – da i ja nešto zaradim!?
Država je državaOvdje bi priču valjalo završiti, pa da ostavimo sami sebe u uvjerenju da smo svi redom dobri i plemeniti ljudi, tako nam je lakše živjeti. Nisu zlikovci ni ona dvojica sa početka priče. Rade ljudi svoj posao. Zakon je zakon. Država je država.Ali, kako to da njih dvojice, niti ikoga iz njihove službe i struke, nikad nema „na licu mjesta“ kad neko premlaćuje starca, kad neko djetetu otima mobitel, kad trojica jakih gaze jednog, slaboga?
Fiskalni teroristi
Mnogo me naružio jedan pametan čovjek kad sam prije nekoliko godina našu državu nazvao „fiskalnim teroristom“. Bio čovjek sigurno upravu. Svašta pjesnici lupetaju dok traže ime za pojavu koja nema imena, a zbiva se tu, pred našim očima, u prostoru između ljudskog merhameta i državnoga pendreka.
Piee Abdulah Sidran