Milijun ljudi prošetalo se Parizom u znak prosvjeda protiv “nasilja”. U prvom redu stupala je rodbina pobijenih novinara, u drugom izraelski premijer Natanyahu. Ako to nije za Charlie ne znam što je? Preko noći čitav je “civilizirani svijet” postao Charlie jer “civilizirani svijet” ne prihvaća “terorizam” kao način borbe.
A što “civilizirani svijet” prihvaća kao način borbe? Ubijanje nenaoružanih crnih mladića u Americi zato jer je svaki crnac razbojnik. Carsko rezanje trbuha libijskom predsjedniku Gadafiju. Smrt diktatoru! Ubijanje tisuće djece u Gazi. Kako su se zvala? Smrt terorizmu! Razaranje Iraka. Smrt terorizmu! Slanje bespilotnih letjelica po izboru “civiliziranog svijeta” u sve zemlje u kojima hodaju ljudi smeđe boje kože i tamnih očiju. Smrt terorizmu!
Borba protiv terorizma je i zajebavanje na račun Muhameda. “Civiliziranom svijetu” smiješne su i žene pokrivene maramama, ljudi koji vjeruju u Alaha, način na koji se oni obračunavaju sa ženama. Teroristi žene kamenuju, zabranjuju im preljub. Smrt divljacima! Živjela ženska prava!
Živim u civilizaciji. Kod nas se žene ne kamenuju. U Dubrovniku je jednoj odrezan nos, probušen jednjak, iščupane oči. U Zadru je “preljubnici” bivši muž ubio muža i dijete ali će mu biti oprošteno jer mu je ona “oduzela stan”, svojim odlaskom pretvorila život u pakao i još ima PTSP i još je dragovoljac.
U mojoj civilizaciji je, otkako ja imam Hrvatsku, ubijeno 300 žena. Nije puno ali demokrate veseli. Hoće li nam NATO zbog toga uputiti nekoliko bespilotnih letjelica? Neće. Rezanje ženskog nosa u civiliziranoj je zemlji borba protiv kurvanja. Hrvatska je toliko demokratska da u udarnom terminu Hrvatske televizije jedan od naših civiliziranih smije američkog predsjednika nazvati “dvocijevkom”. Ha, ha, ha, smijala se publika u studiju. Nasmiješila se i ljupka voditeljica. U Demokratskoj Našoj ne samo što se smije ubijati žene na tisuću maštovitih načina nego se smije zajebavati i Obamu. Kad “mi” možemo Obamu zašto ne bismo i Muhameda?
Tko je ubio one novinare? “Teroristi” su bili sredstvo. Ubila ih je Francuska kojoj su ili dopizdili ili im treba neki malo jači povod da se žešće obračunaju sa “teroristima”. Ako desetak bijelih leševa u centru Pariza, leglu demokracije, nije okidač ne znam što je. Da je Francuska zaista željela zaštititi novinare i njihovo demokratsko pravo da nabijaju na kurac svakoga tko im padne na pamet ona je to mogla učiniti. Zašto “teroristi” nisu ubili predsjednika Francuske?
Smiju li se ubojice “civiliziranih” nazivati “teroristima” pod navodnicima? Terorizam ima tisuću lica i nikako nije fer da je u modernom svijetu to lice ili crno ili smeđe. Bijela lica su civilizirana i kad ženi režu nos i kad ubijaju dječicu u Gazi i kad se zajebavaju sa Muhamedom i kad po svom izboru kolju šefove “terorističkih” država i kad uništavaju čitave zemlje kamatarenjem i kad umlaćuju imigrante koji u “civilizaciju” bježe jer su im “civilizirani” uništili domove.
Možda sam jedina u Hrvatskoj koja nije Charlie. Ne volim “terorizam” ali mi ni terorizam nije drag. Nisam vjernica ali vjerujem u nebesku pravdu. “Oni” imaju atomsku bombu. “Mi” imamo atomsku bombu. Kad “mi” krenemo u konačni obračun sa “terorizmom”, kad oni krenu u konačni obračun sa “demokracijom” žohari će reći, aleluja.
I ja ću krkljutni aleluja. Gade mi se marševi protiv terorizma u kojima stupaju najveći teroristi na svijetu.