U svojim pjesmama muslimanka je opjevala i mekteb.Još od malih nogu,dok je dijete raslo i razvijalo se uz majčino krilo,majka mu je tepala kako će ga poslati u mekteb kad odraste.Uz kolijevku čule su se,pored ostalih,i pjesmice protkane živom majčinom željom da joj dijete,naročito sin,nauči ilum i da postane veliki čovjek.

„Nini,Avdo,nini,dite drago,

Da Bog da mi ilum naučio,

Pa u cara carski vezir bio…“

Djeca su se slala u mekteb u jesen,većinom kada su navršila 6-8 godina.Uoči dana kada se dijete šalje u mekteb,majka ga okupa,a sutradan rano lijepo obuče i obuje.

Ako je u gradu,nabavi mu se,većinom arapska početnica i kesa u kojoj će je nositi.Neke majke,da im kogod ne urekne dijete,prišivale su,u staro vrijeme,na dječiju kapu ili kasnije,na fesić,sprijeda i sa strane,pozlaćen ili posmrljen dukat,na kome je bilo urezano „Mašalah“.Ako dijete ima stariju sestru,ona mu je navezla jagluk(rupčić),kojim će ga zakititi kad pođe u mektebluk dovršila,

U jednoj pjesmi lijepo se kaže:

„Vezak vezla Gabelkinja Fata,

Na čardaku kraj džamli-pendžera,

Ona veze po tananu platnu,

Srmom veze,a biserom puni.

Kad je Fata jagluk dovršila,

Ona zove svoju milu majku:

–Vidi,majko,vezena jagluka,

Što će seka okititi bracu,

Kad joj braco u mejtefe pođe.“

Majka blagosovi dijete,a otac ga povede za ruku u mekteb.Kad dijete stupi na kućni prag,poliju ga vodom da bude „bistro“.A kad izađe iz kuće,“u kući ne valja ništa mesti,da se djetetu pamet ne pomete“,niti išta raditi „dok dijete ne zamakne“.Ovo je bio običaj u Bosanskoj krajini.

Da se djetetu „otvori pamćenje“,kad prvi put dođe u mekteb,lijepo je davati mu za četrdeset dana grožđice,i to prvi dan jednu,drugi dvije itd.,a četrdeseti *dati mu taman četrdeset“.

Prije nego što je dijete došlo do mekteba,otac ga je putem nasavjetovao kako će,kad uđe,poljubiti hodžu u desnu ruku i u nju spustiti testerašče(dar)…

Naš narod je volio djecu koja su išla u mekteb,naročito siročad.U većim mjestima postojao je nekd običaj da trgovci i zanatlije,u cilju uzdizanja sopstvenog ugleda,uzmu pokoje siroče iz mekteba i da se brinu o njegovom vaspitanju.

U Sarajevu su se naprimjer,nekoja od ove siročadi kasnije istakla kao zanatlije,i sl.

Izvor:Ćurić Hajrudin-Muslimansko školstvo u BiH do 1918.

 

U svojim pjesmama muslimanka je opjevala i mekteb.Još od malih nogu,dok je dijete raslo i razvijalo se uz majčino krilo,majka mu je tepala kako će ga poslati u mekteb kad odraste.Uz kolijevku čule su se,pored ostalih,i pjesmice protkane živom majčinom željom da joj dijete,naročito sin,nauči ilum i da postane veliki čovjek. (više…)