Napomena:Autor je sin Šade(Ahmeta)Mesihović iz Vitine!Živi i radi u Tuzli.
Čudesno iščekujući sati.
Lahor prekopava po jablanima
poput serioznog maestra po tipkama pijanina.
Kroz grane koje plešu u ritmu znalca vidim golubove dok,
naizgled spontano,
zatvaraju zamišljene krugove,zacijelo geometrijski pravilne.
Nebo se,daleko,
dovija kako da spoji boje,crvenu i plavu,
u jednu nezamislivu.
Začujem kuckanje automobilskih motora
koje se utišava kako se bliži iftarski vakat.
Kuće u divljim naseljima izgledaju sasma pitome,
a ja se,u pokušaju da razumijem ove podarene trenutke,
tome nikako ne čudim.
Miran sam,obuzimajući spokoj prožima noć.
Osjećam da će se spustiti kiša.
Udahnem tišinu,zatvarajući oči,
pa izdahnem,otvarajući ih.
Načas se pred njima omaglica načini,
same zjene su uzrokom.
Prve kapi najavljuju savršeni mir,
nenametljiv ezan ih nabire i plisira.
Sve podsjeća na dojam kao kod kupovine haljine,
pažljivo odabrane za bal nad balovima.
Odjeven u radno odijelo
nastojim da ne ranjavam čistoću nokturna bjelinom bar.
Najednom,utihne sve.
Zažmirkaju svijetla,
domovi kao da namiguju glasu koji jenjava.
Drhtaj mira ne potraja dovoljno dugo da bi umirio sve.
Grad zapulsira,jasno čujem kako ubrzava dok diše
i nenatjeran,sinhrono ga pratim.
Pokrećem se mahinalno,
pluća se šire podsjećajući na izrone iz zamislivih dubina.
To su titraji koji oplemenjuju.
Izbor:Kemal Mahić