Objavljeno 12.05.2012 na ljubusaci.com
Kada smo krenuli u nepoznato 1993.godine nismo mogli ponijeti sa sobom džamiju na Gožulju. Da smo i mogli, bilo bi je svugdje i u Norveškoj i u Švedskoj i u Danskoj…
Ona je odlučila ostati i svjedočiti o nama.
Izdržala je do kraja.
Cekajuci nas, ona je „preko noci ostarila“,“popuštala“ je,nije imala kišobrana,svijetlila je samo uz „duga svjetla“automobila koji su nehajno prolazili pored nje,vezivni klak i cement je pomalo razmicao sjedinjene kamene blokove.
Svakodnevno su se ukazivale bore na njenom licu, kao majkama kada išcekuju „rodene“.
Božijim emerom sacuvala je kvadraturu i kubikažu,sacuvala orjentir i alem uspinjuci se svome zaštitniku,Stvoritelju Svijetova.
Osim Božije svjetlosti obasjala ju je i ljudska mudrost koja je na nekom vrhu odlucila da se ne pretvori u hrpu kamenja,kao Ferhadija,Arnaudija,Aladža džamija…
Postajemo veliki i još veci ako takvu gestu primjetimo i afirmišemo kao dokaz vjerske tolerancije i velicine u službi kohabitacije i nove evangelizacije.
Za vjernike,za nosioce muslimanskog identiteta(Bošnjake),džamija na Gožulju je naša Alhambra,Tadž-Mahal,Sulejmanija…
Ona je „minimundus“ svih Gožuljana i ljubuških muslimana.
U njoj i oko nje su sjene naših najdražih.Oni nas gledaju i ocekuju da se odazovemo na poziv onoga koji „drži uže kojim trebamo biti povezani“!
Da li se treba podsjetiti molbi vjernika u džamiji Gožulj,predhodnik 50-tak godina upucenih Bogu da nam podari zdravlje,da nam roditelji i djeca budu zdravi i hajirli,da vlada mir i ljubav medu ljudima…Te molbe su uslišavane u onoj mjeri koliko smo se pridržavali Božijih uputa.
Sada je vrijeme da SVI uzmemo ucešca u obnovi džamije na Gožulju!
Da li cemo dozvoliti da „starica kisne“?
Da li cemo dozvoliti da „starica krvari“ na svojim otvorima?
Da li cemo dozvoliti da novi snijeg sruši krov i da „starica ode“a nije otišla 1993.godine?
Kada nas je sacekala,manje više onakva kakvu smo je ostavili,onda je svi moramo zaštititi,revitalizirati,uljepšati,podmladiti,da osjecamo ponos kada je posjetimo i kada je nosimo u srcu,bez obzira gdje se nalazili.
Ona to ocekuje od nas!
Ona je znak,ona je simbol!
Simboli se cuvaju i ona zaslužuje da budemo uz nju i sa njom!
To nije samo gradevina!
To je znak!
Da nam bude „ljepotica dana“!
Kemal Mahic
