Koliko je star
kol*ko naboran!
Pri svakom zamahu
kapi znoja frcaju
a kopa punom snagom
ne ispuštajući glas
kopa sam i šutljiv
ne tražeći spasa.
Silan je on čovjek,kažu
Il* su silne godine
što kopajuć* protječu mu.
I dok malena kaže gazdi:
„Ali tata,ja bih da je
poznat,skup“
za ostalo osim zemlje
on je apsolutno gluh.
A u zemlju
svaki ubod pušta zvuk
Popa sluša apsolutno gluh.
Noći lete,sviću dani
ne ispušta on ni glasa.
Baca Popa izniklu travu
baca zemlju
blagu suhu
i ne dižući svoju tešku
ostarjelu glavu.
I ne misli niti žali
taj se put mora prevaliti
nit* se smije niti plače
dobio je pos*o
ali šuti,samo kopa
motikom grcajući radost.
Kopa Popa susprežući dah
daje sve što ima:malo snage
ali daje svima.
Zrak na prima često
jer si ne može priuštit*
a novaca nema
da ga može kupit*.
Jadna je grimasa
rođena da kopa
živi život
neumorna roba.
Zna još samo
da ga voli zemlja
ona će ga blago primit*
samo crvi zemlje će ga smirit*.
Izvor:Nošeno vjetrom(MO 2000.)
Izbor:Kemal Mahić