Borba za autorska prava između Matice hrvatske iz Sarajeva i beogradske Zadužbine Ive Andrića koja se svela na pitanje je li nobelovac Andrić hrvatski ili srpski pisac toliko se rasplamsala i ostrastila da je isprovocirala iznošenje desetljećima čuvane obiteljske tajne.
Svjesna sam ja da je to škakljiva tema i da se neće svidjeti Crkvi. Mnogi još znaju ovo što sam ispričala, ali ne vjerujem da će se usuditi javno reći.
Sedamdesetšestogodišnja Marija Mikac iz Poreča, djevojački Andrić, rodom iz Grabovice pokraj Tuzle, tvrdi da joj je pisac Ivo Andrić rođak po očevoj strani, piše Večernji list.
Krivotvorena biografija
Kaže da se zato što je u pozadini velika sramota o toj krvnoj vezi vrlo rijetko govorilo u obiteljskom krugu, pa se tako prešućivalo i to da je piščeva biografija krivotvorena ne bi li se skrilo da je Ivo Andrić nezakoniti sin jednog od pripadnika travničkog klera. Andrićeva majka Katarina bila je, kaže Marija Mikac, sestra njezina djeda Bernarda.
– Kao mlada djevojka, nastavlja Marija, Katarina je otišla u službu u franjevačku župu u Docu kod Travnika. Ljepotica koja se sama, bez ikoga svoga tko bi je zaštitio, otisnula u službu zapela je za oko jednome svećeniku. Taj je, kaže Marija, nije puštao sve dok njegova požuda nije rezultirala rođenjem djeteta – slavnog nobelovca oko kojega se danas u književnim, pravosudnim i uopće intelektualnim krugovima, ali i među “običnim” ljudima, lome koplja je li se smatrao Hrvatom ili Srbinom, pa samim time je li srpski, hrvatski ili pak bosanski pisac.
Dopuštenje za objavu djela
A upravo je to pitanje “štrecnulo” Mariju Mikac, ženu koja se cijelog života, kao uostalom i svi članovi njezine obitelji, bori i stradava za hrvatsku stvar. Svjesna da je njezina priča prilično delikatna, Marija se, prije nego što se obratila medijima, o svemu konzultirala s ljudima do čijega mišljenja drži. Jedan je, kaže, sarajevski književnik koji je dobro upućen u sudski postupak što ga je Zadužbina Ive Andrića iz Beograda pokrenula 2007. godine na Općinskom sudu u Sarajevu.
Zadužbina, naime, nije dala dopuštenje Matici hrvatskoj da objavljuje Andrićeva djela, a kako je Matica u sklopu edicije “Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga” objavila i četiri Andrićeve knjige, podnijeli su protiv nje tužbu sudu tvrdeći da se Andrić izjašnjavao kao srpski pisac. Sud je potkraj lipnja 2009. godine donio presudu u korist Zadužbine i sada je slučaj pred drugostupanjskom sudskom odlukom.
Istina ne može biti grijeh
Sarajevski književnik, kaže Večernjaku Marija Mikac, podržao ju je u naumu da ispriča obiteljsku tajnu. No, važnija joj je, kaže, u tome bila podrška uglednog svećenika iz Porečke biskupije. On ju je, navodi, ohrabrio da sve iznese u javnost, i to riječima da istina, ma koliko i za koga sve bila neugodna, ne može biti grijeh. Tako je, kaže Marija Mikac, obiteljsku tajnu odlučila podijeliti s javnošću.
Kaže da je priču o Katarini, piščevoj majci, prvi put čula 1947. godine.
– I tada se nešto pisalo o Andriću te se govorilo je li Hrvat ili Srbin, a više ga se nekako smatralo Srbinom. Budući da smo i mi bili Andrići, u kući smo mi djeca govorili da je dobro što nam nije nikakav rod – priča Marija te napominje da ih je onda otac jednog dana posjeo i sve im ispričao.
Nije smjela roditi u Travniku
– Rođakinja Katarina, tako ju je zvao, bila je lijepa djevojka – započeo je moj otac priču. Otišla je služiti u Travnik na župni dvor. Radila je ondje kao dekla, što bi značilo spremačica, kućna pomoćnica – kaže Marija Mikac, no ne može precizirati je li piščeva majka otišla u službu kod fratara ili kojeg drugog crkvenog reda.
No, sjeća se da im je otac ispričao kako je nakon godinu ili dvije službovanja u Travniku Katarina došla natrag u Grabovicu kod Tuzle, i to trudna.
– Otac nam je pričao da nije smjela roditi u Travniku, pa se zato vratila kući i rodila malog Ivu. Kako nije imao oca, ona ga je upisala na svoje djevojačko prezime Andrić. Nakon dvije godine opet je zajedno s djetetom otišla u Travnik – prepričala je Marija obiteljsku priču koju joj je prenio otac. Prema toj su priči franjevci iz Travnika našli podvornika koji se oženio Katarinom i krstili dijete kako bi se sanirala šteta i prikrio skandal.
Svećeničko kemijanje
Na konstataciju novinara da se u Andrićevoj biografiji navodi da se njegova majka Katarina djevojački prezivala Pejić, a da je prezime Andrić uzela po suprugu, piščevu ocu koji je umro kada je Ivo imao samo dvije godine te da dolazi do ozbiljna razilaženja između njezine priče i službene Andrićeve biografije, Marija je rakla da su nešto ”smuljali”.
– Ma smuljali su nešto kada su upisivali Katarinu i tog podvornika muža u knjige. To su svećenici kemijali samo da se ne bi saznalo kako je jedan od njih ćaća – uvjerava nas Marija.
Rekla je kako je laž ono što se svim zapisima o Ivi Andriću navodi se da su mu roditelji bili iz Sarajeva te se tvrdi i da se majka vratila u Sarajevo nakon suprugove smrti te da se trudna Katarina iz Travnika vratila u Tuzlu.
Sve se može preurediti i krivotvoriti. Uostalom, i normalno mi je da su, ako je svećenik ćaća, oni to zabašurili i prikrili.
Sve se može preurediti i krivotvoriti
– Ako se itko bunio protiv te laži, onda je to bio moj otac. Svaki put kada bi se spomenulo da Ivo Andrić nije Hrvat, on je vikao da lažu, da to nije istina – tvrdi Marija, čije bi inzistiranje na ovoj priči koja zasigurno kod mnogih, a posebice Crkve, neće naići na odobravanje bilo jako neobično kada se ne bi imalo na umu njezino životno iskustvo.
Naglašavajući kako je svašta u životu prošla i doživjela, Marija, koja je vrlo živahna i oštroumna starica, ističe da se ne boji nikoga i da joj je stalo do istine. Naglašavajući da je i sama velika vjernica, ipak ima kritičan stav prema Crkvi te kaže da su sigurno krivotvorili dokumente o podrijetlu Ive Andrića.
– Sve se može preurediti i krivotvoriti. Uostalom, i normalno mi je da su, ako je svećenik ćaća, oni to zabašurili i prikrili, rekla je za Večernji list.
– Svjesna sam ja da je to škakljiva tema i da se neće svidjeti Crkvi. Mnogi još znaju ovo što sam ispričala, ali ne vjerujem da će se usuditi javno reći. Ja, pak, znam samo jedno. Mi smo Andrići i nismo Srbi, a nije ni pisac Ivo Andrić. Pa nije čovjek mačak da se o njemu ne bi znalo! Ako je Ivo Andrić kršten kao katolik i rođen od majke Hrvatice, kako može biti bilo što drugo nego Hrvat!, rekla je Marija koja je napokon, dok je još živa, odlučila iznijeti svoju istinu o nobelovcu.