Sretan rođendan dragoj profesorici, ljubusaci.com
(Objavljeno 13.06.2016)
„NIJE ZNANJE ZNANJE ZNATI,
VEĆ JE ZNANJE ZNANJE DATI“
Ne,nije to nikakva „mašina“(aparat),nego je to naš poštar,Maše,kako smo mu tepali,otac naše profesorice,prijateljice,komšinice…svima dobro poznate Milade Orman!
Tvoreći ovaj tekst,podsjetio sam se profesora koji su ponikli u ambijentu naših prostora,puteva,susreta,naših nezaborava!
To su sljedeći profesori:
1.Alendar(ahme) Mediha
2.Alendar(Ahme) Zlatan
3.Ibrulj(Mustafe) Elbisa
4.Mušić(Ahme)Ćazim
5.Mušić(Ahme) Enisa
6.Mušić(Ahme)Elbisa
7.Hrnjičević(Imšira) Amir
8.Dizdarević(Dule) Suada
9.Delalić(Zije) Munib
10.Mahić(Alije) Nerma
11.Dalipagić(Edhema) Bisera
12.Lalić(Mehe) Hatidža
13.Muminagić(Sulejmana)Mustafa-Žgaja
14.Sekić(Hazima) Vahdet
15,Mahić(Hasana) Kemal
16.Košarić(Omera) Džemila
19.Mahić(Safe)Bahrija
20.Kapetanović(Nurudin-bega) Lebiba
21.Bušatlija(Mehmeda) Ibrahim
22.Bušatlija(Mehmeda) Zlata
23.Hafizović(Kasima) Mirsad
24.Alendar(Salke-Aića) Elbisa
25.Mahić(Redžepa) Memnuna
26.Dizdarević(Muje) Alija
27.Omerhodžić(Huseina) Sabina
28.Orman(Mahmuta) Milada…
Kantov imperativ kaže:“Njihov zaborav značio bi našu propast!“
Pozvani smo sjetiti se i onih kojih se inače malo ko sjeća!?Ali,uvijek ima tih učenika…
Neko će uočiti da je ovaj broj premalen za populaciju koju su oni predstavljali no međutim uvijek postoje razlozi koji su uticali da ovo časno zanimanje ne završe oni koji su to željeli.Pored originalne hercegovačke oštroumnosti i pameti-siromaštvo,bolest i nebriga šire i uže zajednice nisu omogućili da ova brojka bude barem dvostruko veća.
Latini i Nijemci kažu „professor“ i time izricanje „duplog es“ naglašavaju veličinu i ljepotu poziva i uloge koju „professori“ imaju u društvu.A mi kažemo „Milada“ ili „Elbisa“ kao što tituliramo zidare,limare itd.(čast ovim zanimanjima).
Profesori su iznikli iz naroda i njihova funkcija je u interesu društva,općeg dobra,naroda i naroda.Oni osjećaju „bilo“ naroda putem komunikacija sa učenicima,roditeljima,kolegama,društvenom zajednicom i zato pored znanja moraju znanje i spoznaju „lasno dati“ uvijek u korist učenika i djeteta.
Profesor je u svome aktivitetu profesor 24 sata dnevno ili 35(40) godina svakodnevno!Ali,pravi profesor!
Naša profesorica Milada je „vječita djevojčica“svoje tragično i prerano izgubljene majke Zarife(rođ.Ćustović-Trebinje) i našeg Maše kojeg smo rado susretali pred svojim domovima u nadi da će nam uvijek donijeti radosne vijesti kao pismonoša PTT Ljubuški.Nakon odlaska majke,naša „djevojčica“ je ostala sa ocem u porodičnoj kući na „Obali“.Po udaji sestre Suade,jedne od ljubuških ljepotica i „nimfi“ i njenog preseljenja u Mostar(prezime Isović),Milada i Maše su ostali sami u želji da oživotvore svoj san—da Milada postane profesor filozofije i književnosti!.Tako se i dogodilo i Maše je završio svoju „misiju“pa je mogao „na miru“ krenuti za svojom suprugom Zarifom…
Krajem 70-tih godina profesorica Milada se zaposlila u SŠC Ljubuški i tako smo postali kolege i sa vremenom prijatelji i drugovi sa bliskim pogledima na opću stvarnost i realnost.
Za tih 20-tak godina zajedničkog rada u SŠC Ljubuški(Gimnazija,Škola sa praktičnom obukom,usmjereno obrazovanje)moglo se primijetiti ono što smo svi primijetili:karakterne osobine,znanje,poštovanje,kultura,druželjubivost,humanost,saosjećanje i ono najvažnije što treba imati professor—ljubav prema djeci(učenicima) i sklonost ka „rješavanju nerješivog“.
Iz iskustva može se reći da su učenici uvijek u pravu(naravno,ne 100%).To se moglo primijetiti u njihovim komentarima o njihovom odnosu prema liku i djelu profesorice Milade Orman.Uvijek su to bile riječi bliskosti,simpatije,uvažavanja i poštovanja osobnosti učenika.U njenom radu sa učenicima nikada nisu učenici predstavljani kao „drčina“nego kao ličnosti u formiranju sa svim svojim osobinam koje izgrađuju čovjeka kao zrelu osobu.
Zato mogu da kažem da su je svi učenici voljeli:učenici iz Ljubuškog i učenici iz Mostara,gdje radi u srednjim školama.Kada si takav onda nema veze da li radiš na Istoku ili na Zapadu.Vrijednost učenici prepoznaju i nikakvi „centri“ne mogu ušutkati dječija srca!
Kada šetate po Zagrebu,Vrgorcu,Mostaru,Čitluku,Sarajevu,Grudama,Konjicu,Čapljini,Stocu…onda kada pomenete riječ „Ljubuški“-sugovornik će Vas upitati „a znate li Vi profesoricu Miladu?“.Odgovarajući potvrdno,zaključiti će Te da je profesorica Milada promotor Ljubuškog u obrazovanju,kulturi,poeziji,umjetnosti i svim onim dimenzijama civilizacije svijetla koje zrači uprkos sjenama i tamom koja „obavija svijet“.
Poseban afinitet Milada u svom djelovanju ima prema „Dickensovoj djeci“,prema bolesnim,siromašnim,djeci sa posebnim potrebama…
Ona je tipični predstavnik „pobratimstva u svemiru“(Ujević),gdje svojim tragovima upotpunjuje toliko željeni kolorit „modernog Babilona“ kojeg ne podnosi „oh,ta uska varoš“(Matoš)
Milada je „duh grada“ Ljubuškog.Ona prenosi ljepotu ambijenta i „sve što nosi energiju srca i uma“.Gdje je srce-tu je Milada!Tako nastaje slika,misao,projekat…Time je ona jedna od karijatida grada Ljubuškog.
Historija bira najveće a Stvoritelj oživotvoruje njihov(njen) trag i dar!
…Rastali smo se 1993.godine i više nismo bili članovi istog Nastavnog vijeća.Ali,Nedokučivi je 5.oktobra 2015.godine opet nas spojio i vratio nas na „status nascendi“-početno mjesto,i dodijelio nagrade za postignute rezultate ,na centralnoj svečanosti u Sarajevu,za obrazovanje u Bosni i Hercegovini.Kuriozitet je bio u tome da je sindikat HNK predložio profesoricu Miladu Orman,a da je Sindikat Kantona Sarajevo predložio autora ovog teksta!To su uradili Mostar i Sarajevo.Istog dana i na istom mjestu!To mogu uraditi jedino ova dva grada u Bosni i Hercegovini!
Morali smo promijeniti mjesto boravka da bi bili ponovo dio Nastavnog vijeća!
Ali,niko nije prorok u svome mjestu!
Privrženoj,“onoj koja šumi i koja žubori“ poklanjam stihove:
VESNA PARUN:ZA SVE SU KRIVA DJETINSTVA NAŠA
Izrasli smo sami kao biljke
I sada smo postali istraživači
Zapuštenih predjela mašte
Nenavikli na poslušnost zlu
Iznikli smo pokraj drumova
I s nama rastao je strah naš
Od divljih kopita koja će nas pregaziti
I od kamena međašnih koji će
Razdvojiti
Našu mladost
