Jučer, 26.juna 2016.godine, bio sam prvi put u Jeleču.
Od svih sela u okolini Foče, u Jeleču je najviše evidentirano ubijenih Bošnjaka: 82.
Među njima je 30 žena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68 članova: iz pet porodica po dva člana; iz četiri po tri člana; iz četiri po četiri člana; iz dvije po pet članova; iz porodice Zametica osam članova i iz porodice Srnja 12 članova, od kojih je osam zaklano. Zločini su počeli početkom maja 1992. godine i trajali do oktobra, te krvave godine. Zločinci su bili komšije Srbi. Metode koje primijenili tokom zločina u Jeleču slične su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i BiH.
Srpske snage 4. maja 1992. godine upadaju u Jeleč i najsvirepijim metodama ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one naivne pojedince koji su vjerovali svojim komšijama. Žive ih spaljuju u kućama, kolju, siluju…
Na ovom prostoru izvršen je i jedan od najmonstruoznijih zločina, o kojem sam 2008.godine pisao u knjizi „Dželati naroda mog“.
Naime, učitelj Risto Trifković, koji je prije agresije na RBiH predavao „likovno“ u Miljevini i Kozijoj luci i kojeg su mnogi opisivali kao „mirnog umjetnika“, zaklao je svoju dvojicu učenika, dječake braću Edina i Elvedina Barlov.
-Nemojte nas druže nastavniče-molili su kroz jecaj uplašeni dječaci.
-Ne bojte se, neće ništa boljeti-izgovorio je nastavnik monstrum i nakon minutu zaklao svoje učenike.
Po nekim nezvaničnim informacijama „nastavnik monstrum“ je poginuo u zasjedi boraca Armije RBiH, a ima onih koji smatraju da je ta priča svjesno lansirana, kako bi neometano danas živio u okolici Užica.
Jedna od žrtava bio je i penzionisani imam Ćamil Tuzlak, star 88 godina. Po svjedočenjima ubio ga Živko Miletić. Saučesnici u ovom zločinu su bili i Pero Elez, Miloš Krunić i Milenko Vuković.
Nakon obilaska mjesta velikih zločina nad Bošnjacima: logora smrti u školi Miladin Radojević i Barutnom magacinu u Kalinoviku, lokacije masovne grobnice na Mehkim brdima, nedaleko od sela Jelašci, Tuzlakove štale u selu Ratina, mjesta gdje su zločinci iz jedinice pod komandom Pere Eleza ubili, pa zapalili 24 logoraša iz Barutnog magacina, te lokacije velike egzekucije logoraša kod Tunela u Miljevini, Nihad Alickovic i ja svratili smo kod efendije Fadil Arifović u Jeleč.
Članovi Antidayton pokreta obezbijedili su paketiće za povratničke dječake i djevojčice, pa je to bila prilika za podjelu. Nakon što smo u društvu sa efendijom Fadilom obišli Aladža i Carevu džamiju u Foči, u pauzi do iftara sa Bošnjacima iz sela Izbišno, koji je organizovao veliki čovjek i humanista Izet Spahić, otišli smo da proučimo Fatihu na Šehidskom mezarju u Jeleču. Uzalud sam tražio mezareve braće Barlov. Nema ih. Potraga za njihovim posmrtnim ostacima traje duplo duže, nego što su godina imali kada su ubijeni.
A, onda nam je efendija Fadil skrenuo pažnju na dva nišana i jedan spomenik na samom kraju mezarja. Na njima piše: Srnja Enver (1942-1992), Srnja (Mićunović) Jelena (1936-1992) i Srnja Hadžira (1911-1992). Nišane i spomenik je podigao brat, djever i sin Esad sa porodicom.
Sve troje su žrtve zločina Vojske Republike Srpske nad Bošnjacima Jeleča, početkom ljeta 1992.godine.
-Pogledajte ovo, Jelena je bila Crnogorka, negdje iz okoline Nikšića. Kada su zločinci poveli njenog muža Envera i svekrvu Hadžiru na strijeljanje, Jeleni su kazali: “Ti si Srpkinja, Ti nećeš s njima na strijeljanje. Idi odavde, idi dole u Miljevinu, pa odatle se prebaci gdje hoćeš.“
Jelena je samo kratko odgovorila: „Ja sam veći dio života živjela s’ njima, i u smrt s’ njima ću poći.“
Nakon što je to izustila, začuli su se rafali. Jedno preko drugog pala su tijela Jelene, Envera i osamdesetjednogodišnje Hadžire – otkriva nam efedija Fadil.
Kada su, po okončanju agresije, posmrtni ostaci pronađeni, Jeleninoj porodici je ponuđeno da ako žele Jeleninu sahranu mogu obaviti u rodnom mjestu.
-Ne, sahranite je zajedno sa njenim Enverom. To je jedino pravedno – bio je odgovor porodice Mićunović iz okolice Nikšića.
Na pitanje lokalnog imama:”Hoćemo li im halaliti?”
-Halalosum!-odjeknulo je iz nekoliko stotina grla, na dženazi ubijenim bošnjačkim civilima u Šehidskom mezarju, poviše Jeleča.
Nekoliko metara iza safova, stajalo je troje nepoznatih ljudi.
-To je porodica naše Jelene. Došli iz Crne Gore, da je s’ nama isprate na vječni smiraj –neko je tiho progovorio po izlasku iz Šehidskog mezarja.
Jučer, 26.juna 2016.godine, proučio sam Fatihu i za dušu Jelene Srnje, rođene Mićunović.