Kolona manjih i većih kamiona, traktora, tegljača… zakrčila je ulaz na čapljinsku veletržnicu u Tasovčićima.
Proizvođači – prodavači stariji i mlađi među kojima i niz školaraca, čekaju kupce kojih nema. Zastali smo kraj jednog od kamiona za zapadnu Hercegovinu tipičnog mercedesa 508, čiji je vlasnik Stanko Petrušić iz Otoka kraj Ljubuškog prihvatio ponudu za razgovor, obrazlažući situaciju:
„Bavim se proizvodnjom cijeli svoj život, ali ovo baš nisam zapamtio, u proizvodnji i poljoprivredi. Na jadnog težaka kako se sručilo nebo u proljeće, tako i ljeti prodaja. Niti možemo prodati, niti što zaraditi, niti znamo kako ćemo dalje, kako ćemo iduće godine zasnovati proizvodnju? Nitko nam ništa ne otkupljuje, slabo se može prodati, a roba se stalno gomila“, uzdahnu zabrinuti Stanko pa nastavlja:
„S kamionom od dvije do tri tone robe, budem po tri dana, ako prodaš to je po 20 do 25 feniga, tako da nemaš ništa. Imam četiri do pet vagona lubenice i pipuna, ovog bostana. Kako na jednom, tako na drugom bilo je malo zakašnjenja i tako smo došli u škripac“, primjećuje Stanko, a mi dodajemo da smo čuli kako je zbog kišovitog proljeća lubenica kasnila.
„Sigurno je vrijeme svoje učinilo, malo je zakasnila, ali možda je ‘neoklen’ dolazila, pa je problem ‘stupija’. Veliki je pritisak na tržnicu, roba se gomila, bude po 30, 40 kamiona. Nema se to kome prodati, ljudi vraćaju kući, propada. Ja budem s kamionom dva, tri dana, ako prodam, prodam, ako ne prodam nikom ništa“, sjetno će Stanko koji očito robu koja zastane mora baciti, a brati nove koje svaki dan dozrijevaju. Da promijenimo raspoloženje primjećujemo da je lubenica kvalitetna:
„Lubenice ne može biti bilje, nego su“, spremno prihvata Stanko i dodaje:
„Jednolična, komad je od 8 do 14 kilograma, ali što ćeš lubenica od osam kila kao jedna sladoled, dodajemo „kao jedna kava u kafiću“, što Stanko prihvata, te na našu primjedbu kako smo čuli kako je lubenica dozrela u cijeloj BiH, Semberiji, Lijevče polju…
„Nema tko odvesti, jedino još mogu dovesti“, kaže Stanko.
Umjesto komentara, bez obzira na proklamacije o slobodnom tržištu, možemo konstatirati – čisto sumnjamo da se u prodajnim centrima po Hercegovini prodaje hercegovačka lubenica. Pošto su proizvođači i kupci, trgovci bi se morali zamisliti – kome će iduće ili idućih godina prodavati, ako toliki urod propadne.
Tekst i foto: D. Musa/Večernji list