Ljubav hoće biti obrazložena.Ona traži razloge,stalno ih provjerava,stalno nudi i očekuje nove znakove potvrde.Mržnji gotovo da i ne trebaju razlozi.Ona je često posljedica nemišljenja i nekritičnosti,predrasuda i stereotipa,nesigurnosti u vlastito dostojanstvo i straha od drugoga.
Mrzi se uopćeno i čoporski.Mrzi se ono što je strano ili se ne želi upoznati.Mrzi se ljude drugačije vjere,nacije,svjetonazora,orijentacije…Takva mržnja je najčešće besplatna ulaznica u neki čopor i jamac da se u njemu ostane,preduvjet da se pripada stvarnoj ili imaginarnoj grupi mrzitelja.
Mržnja je i vrlo unosna.Mnogi ljudi,među njima pogotovo javne osobe,političari,vjerski službenici,profitiraju na mržnji i isključivosti.Svakodnevno proizvode nove količine mržnje.Svoju mrćnju i postupke opravdavaju tobožnjom mržnjom,nepravdom i nekorektnošću drugih.Tako potiču i šire mržnju,regrutiraju nove mrzitelje,među njima i djecu i mlade.
Tko ne pripada nekoj grupi mrzitelja,njega se pogotovo mrzi.Mrziteljima je teško povjerovati da postoje ljudi koji ne mrze.Mrzitelji ne podnose ljubitelje ljudi,mirotvorce koji druge susreću s respektom,razumijevanjem i empatijom,ljude koji se raduju susretima s drugima i njeguju prijateljstva bez dokidanja razlika i s onima koje mrzitelji apriori preziru.Racionalni ljudi koji ne pristaju na takvu mržnju,proglašavaju se čudacima,njih se sumnjiči i u konačnici više mrzi od drugih.Oni su objekt svih mržnji i svih mrzitelja.
Bezrazložna čoporska mržnja ljude ne percipira kao pojedinačne osobe,nego najčešće kao pripadnike grupa,velikih i malih.Oni koji se usude misliti i djelovati samostalno,kritički progovoriti o pogubnosti takve mržnje(pogotovo one koja se proizvodi i njeguje u kolektivima kojima pripadaju),objekt su mržnje i prezira masa,svih koji su mržnju prihvatili kao paradigmu života,bilo iz koristi,kompromisa,straha ili ucjene.
U našoj zemlji ima puno grupa,kolektiva,udruženja.Nacionalnih,vjerskih,političkih.Državnih,entitetskih,lokalnih.No,premalo je osoba,pojedinaca,samostalnih ljudi.Samostalni misleći pojedinci nisu poželjni i njih se pokušava društveno usmrtiti.naše društvo je oboljelo od bezrazložne,fiktivne,čoporske mržnje koja druge desubjektivizira.Takva mržnja je opasna i za mrzitelje i za one protiv kojih je usmjerena.Od takve mržnje se može izliječiti izlaskom iz čoporskih identiteta,odlukom da se bude samostalan,da se misli i poštuje različitost drugih i drugačijih,da se druži i prijateljuje s ljudima.
Izvor:Svjetlo riječi 2012.
Izbor:Kemal Mahić