Izboru gradonačelnika prethodi komplicirana procedura izbora gradskih vijećnika u općinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad i nemoguće je sa sigurnošću predvidjeti koliko će koja stranka imati vijećnika. Iz svake od ovih općina bira se po sedam vijećnika, a “Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao konstitutivnim narodima, pojedinačno bit će garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću, a grupi Ostalih najmanje 2 (dva) mjesta, bez obzira na izborne rezultate”, stoji u Statutu Grada Sarajeva.
U Sarajevu se gradonačelnici biraju od dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. Od tada je na ovoj funkciji bilo 37 osoba: jedna žena i trideset šest muškaraca, većinom rođenih u Sarajevu (21). Do uspostave Jugoslavije izabrano je pet gradonačelnika. Svi su bili Bošnjaci. Između dvaju svjetskih ratova bilo ih je sedam, po jedan Srbin i Hrvat i pet Bošnjaka. Tokom Drugog svjetskog rata sva tri gradonačelnika bila su iz reda bošnjačkog naroda, a nakon sloma fašizma i uspostavljanja nove Jugoslavije, na ovoj su se funkciji smijenili šest Bošnjaka, šest Srba, dva Hrvata i jedan Jevrej. Poslije demokratskih izbora 1990. godine, birano je šest gradonačelnika iz reda bošnjačkog naroda i jedan iz reda hrvatskog. Dakle, dvadeset pet sarajevskih gradonačelnika bili su Bošnjaci, sedam njih bili su Srbi, četiri Hrvati, dok je jedan bio pripadnik Ostalih.
Član glavnog odbora SDP-a BiH i potpredsjednik sarajevskog Kantonalnog odbora ove stranke Emir Zlatar posljednjih je sedmica u više navrata izjavio kako bi gradonačelnik Sarajeva trebao biti iz reda srpskog naroda, jer se “na taj način može delegitimizirati velikosrpski projekt koji Milorad Dodik plasira u javnosti”. Zlatar cijeni “da bi izbor kandidata srpske nacionalnosti za gradonačelnika Grada Sarajeva bio pokazatelj da se može odgovoriti na negativne tendencije koje dolaze iz Republike Srpske”. Osim što nije posve jasno kako se velikosrpski projekt delegitimizira time što se na području koje taj projekt više ne obuhvaća bira gradonačelnik pripadnik srpskog naroda, kao ni koje su to negativne tendencije iz RS-a kojima bi se moglo odgovoriti baš izborom Srbina za gradonačelnika Sarajeva, ovaj je prijedlog suprotan volji glasača četiriju sarajevskih općina koje su povjerenje dali vijećnicima među kojima je oko 80% Bošnjaka, što odgovara i etničkoj zastupljenosti Bošnjaka u ovim općinama.
To ne znači da bi, da kojim slučajem postoje neposredni izbori, kako je to u svim drugim našim gradovima, građani Sarajeva izabrali nebošnjaka za svog gradonačelnika, kao što su građani Londona nedavno izabrali Pakistanca ili stanovnici Melbourna početkom stoljeća u dva navrata Kineza. Međutim, birači su u Sarajevu glasali tako što su povjerenje u većini dali vijećnicima Bošnjacima (80%), čiji broj po Statutu Gradskog vijeća ne može prijeći polovinu vijećnika. Uostalom, četiri posljednje godine gradonačelnik Sarajeva bio je Hrvat, uz to pripadnik (dviju) lijevih partija. Jesu li time dodici Sarajevo smatrali neteheranom? A u toj percepciji Sarajeva nit’ je pomoglo nit’ je odmoglo simboličko bratimljene s Teheranom upravo za mandata gradonačelnika Hrvata. Odnosno, jesu li Armiju Bosne i Hercegovine mediji u RS-u zvali drukčije nego “muslimanskom” kad su izvještavali kako je na pregovorima održanim na sarajevskom aerodromu ispred muslimanske strane pregovarao Jovan Divjak? I na koncu, jesu li politički predstavnici Hrvata manje kukali o svojoj tobožnjoj majorizaciji?
Izboru gradonačelnika prethodi komplicirana procedura izbora gradskih vijećnika u općinama Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad i nemoguće je sa sigurnošću predvidjeti koliko će koja stranka imati vijećnika. Iz svake od ovih općina bira se po sedam vijećnika, a “Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao konstitutivnim narodima, pojedinačno bit će garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću, a grupi Ostalih najmanje 2 (dva) mjesta, bez obzira na izborne rezultate”, stoji u Statutu Grada Sarajeva. Drugim riječima, u gradu u kojem po popisu iz 2013. godine živi 80% Bošnjaka teorijski je moguće da ih među vijećnicima bude 20%, odnosno Statut dopušta da Srba ili Hrvata u Gradskom vijeću bude 50% iako je Srba u Sarajevu 3,8%, a Hrvata 4,9%. Da to nisu samo mogućnosti koje žive u teoriji, dokaz su rezultati izbora za Gradsko vijeće prije četiri godine.
U sadašnjem vijeću imamo 32% Bošnjaka, 25% Hrvata i po 21,4% Srba i Ostalih. Srbi i Hrvati na osnovu Statuta mogu biti višestruko puta zastupljeniji od pripadnika nekonstitutivnih naroda, kojih po popisu stanovništva iz 2013. godine ima više nego Srba i Hrvata zajedno. Dakle, nekonstitutivni narodi i ovdje su u teoriji diskriminirani jer kao ni Bošnjaci ne ostvaruju svoja prava u opsegu koji bi im na osnovu brojnosti pripadao, pa čak ni po popisu stanovništva iz 1991. godine.
Sastav općinskih vijeća izraz je većinske volje građana, a izbor za gradsko vijeće tu volju poništava kompliciranim izborom po nacionalnom ključu koji u praksi favorizira nenacionalne stranke, odnosno stranke koje kandidiraju nebošnjake, što, iako u skladu sa Statutom, nije u skladu s izbornim rezultatima i voljom građana iskazanom na izborima za općinska vijeća. Od stotinjak općinskih vijećnika, Bošnjaka je na prošlim izborima u Gradsko vijeće bilo izabrano njih osam, od deset Srba, njih šest, a od devet Hrvata, njih sedam. Statut napravljen da štiti konstitutivne manjine, od većine je i teorijski, a naročito u praksi, napravio manjinu.
Da bi bio proveden nacionalni ključ, osim što u Gradskom vijeću dobivamo nacionalnu strukturu posve različitu od stvarne, ona je i stranački izvitoperena u odnosu na raspored snaga u općinskim vijećima iz kojih se gradski vijećnici biraju. Naprimjer, SDP je 2012. godine osvojio 28 vijećničkih mjesta u četiri gradske općine, a imao je osam vijećnika u gradskom vijeću. SDA je imala šest vijećnika iako je u općinama osvojila više (35) vijećničkih pozicija od SDP-a. Naša stranka imala je deset općinskih, a čak tri gradska vijećnika, a SBB četiri gradska, a 22 općinska. Svi vijećnici Naše stranke u Gradskom vijeću bili su nebošnjaci, kao i pet od osam vijećnika SDP-a, i tri od tri vijećnika SDU-a. Zbog činjenice da uvjerljivo najveći broj nebošnjaka dolazi iz lijeve grupe partija, dobivamo blokove koji nisu samo stranački podijeljeni već su to i nacionalno, što je možda i najgori proizvod ovakvog mimo realnog stanja zasnovanog izbora gradskih vijećnika.
No, suštinski gledajući, osim na simboličkoj razini, funkcija gradonačelnika Sarajeva nema nikakav drugi značaj i ko god bude izabran predstavljat će samo ikebanu. Budući da se gradonačelnika može i smijeniti jer nije izabran voljom građana, on ovisi o volji političkih stranaka koje ga biraju, pa je i s te strane ikebana. Bude li k tome još i nebošnjak, onda će gradonačelnik Sarajeva biti ikebanine ikebane ikebana.
Stav