Mi Bošnjaci smo zanimljiv narod.Historijski relativno iživljen na ovim prostorima,vojnički,ekonomski,kulturno, od Kulina bana do a-u okupacije.Posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod,fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani,kulturno nipodaštavani,vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt u kršćansko-hrišćanskoj Evropi.Posljednjih pedesetak godina,jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija,s anacionalnim političkim i poltronskim vrhom,s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom,bez prava na nacionalno ime,jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu,sa zavodljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja, konačno-posljednjih dvadesetak godina s nacionalnim imenom Musliman,smiješne pravopisne podrške:malo m,veliko M,što se uvijek da etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati,te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udaljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku.Uz Poljake, jedini narod u Evropi s dva susjeda koji mu dogovorno rade o glavi.
Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti.Nisam nigdje u bivšoj Yu i nigdje u Evropi sreo tako dirljivo dobrodušne,naivne i predane ljude, beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude,beskrajno samožive,potkupljive,politički ljigave i,nadasve, opsjednute omalovažavanjem, svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, kulture, svekolike prošlosti.
(…)Tako je u praskozorje moguće bosanske autonomaške slobode iskoračio mladi Husein Gradaščević,ali i ostarjeli Ali-paša Rizvanbegović,u vrelim i iznenadnim a-u okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina koja linčuje najpametnijeg između sebe, razboriti Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i smutljivi Hadži Lojo,tzv. Mehkiši,a-u ulizice, i tzv.tvrdiši,Gajret, ali i Narodna uzdanica, latinica i ćirilica, časni reis Čaušević i konzervativna ulema, senilni doglavnik Adem-aga Mešić u Zagrebu i zaneseni srboljub Mustafa Mulalić u Dražinom četničkom štabu,dalekovidi i usamljeni Husaga Ćišić, građanski liberal, s ustavnim prijedlogom o Bošnjacima u prvoj Saveznoj skupštini FNRJugoslavije i uštogljeni mostarski ekavac Avdo Humo, s mehkim mahalskim suglasnicima,Mak Dizdar,kao hrvatski književnik i njegov brat Hamid, kao srpski književnik na Katedri za suvremenu hrvatsku književnost u Zagrebu,Meša Selimović,član SANU i Alija Nametak član HAZU,potom,na izdisaju komunističke ortodoksije,Hamdija Pozderac i Alija Izetbegović,raskol SDA i MBO,koji je onemogućio veliku političku pobjedu našem narodu na prvim slobodnim izborima,Islamski centar u Zagrebu, sa svojim programom, i centralne islamske ustanove u Sarajevu, sa svojim programom,potom Fikret i Alija,Juka i Vrhovna komanda Armije BiH, u ratu!
Bježanje ratnog gradonačelnika u mirnodopsku irealnost i bježanje Sarajevskog rektora Univerziteta u stranu zemlju,i mali ljudi s periferije-veliki heroji i šehidi,novi mladi i poletni naibu-reis i paralelna paralizatorska antireisovska struja,Vlada u Sarajevu i „Vlada spasa“ u Ljubljani,bljedunavi SDA-ovski gradonačelnici u Hercegovini,muslimanski bojovnici HVO-a, i muslimani logoraši HVO-a,KDM Preporod i njegov Centar za nacionalne studije u stvarnoj funkciji Matice Muslimanske, i novoosnovana institucija Matica Muslimanska s imenom iz prošlog stoljeća, s nediniranim naučno-kulturnim programom,i tako dalje, i tako slično.
Pored toga što smo svi Mošnjaci-Muslimani,mi smo još žešće:Sarajlije,Sandžaklije,Hercegovci,Krajišnici…Sve sitni vidokruzi i duhovna uskogrudost.
Ja se iskreno ne mogu načuditi našoj ležernosti,našoj nonšalantnosti bez pokrića,našoj ratnoj ležernosti,nedisciplini,švercerskom mentalitetu,ćepenačkom patriotizmu,političkoj lokalnoj kratkovidosti,nedostatku usvajanja pouka o genocidnim ponavljanjima,hipertrofiranom islamskom fatalizmu,neobaviještenosti i naivnom iščekivanju tuđega uvažavanja, razumijevanja i tuđe pomoći.Ponekad smo ispod nivoa organiziranja krda goveda opkoljenog vucima,s nagonom da se rogovi isture ka neprijatelju i tijela zaklone.Uporedite Žepu i Gradačac s muslimanskim hercegovačkim prostorom,uporedite silu koju su jedni suzbili-organizirano i odlučno-i tragične zablude,nesnalaženja i neodlučnosti drugih.
Zato,u vremenu u kojem su založeni naši životu i naša zemlja,valja hapsiti što je za hapšenje,suditi što je za suđenje,strijeljati što je za strijeljanje.Razumijem merhamet prema drugima,kao islamski civilizacijski kod,ali naaš merhamet prema sebi samima prerastao je u bolećivost i opasnu glupost.
Mi smo država,imamo državu-htjeli je mi ili ne-i mi smo vlast, željeli je ili ne, ali nismo mi izmislili ni vlast ni državu.Postoji iskustvo o tome.Postoje brojna krvava iskustva i državom i vlašću, i čemu naše zavaravanje, izigravanje, razvlačenje, naše neodlučnosti i nerazumijevanje…
Autor: Alija Isaković-Tribina Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca,11.9.1993.