DERVIŠ SUŠIĆ: NEVAKAT

Ee,ali sve što raste i dozrijeva,ima i svoju nizbrdicu i kraj.Još prije Beča,Tursko carstvo je počelo da se topi.Beč je samo otkrio svijetu dokle se u turćijatu stiglo.Taj svijet je krenuo da Stambolu ubrza raspadanje,da ga batinom i vatrom dokusuri.Samo glupi podanici i glupi podanici i uobraženi dvorjani ne znaju  silu Njemačke,Francuske,pa Austrije,pa Šveda,pa Moskova,pa Ingleske,pa Nizozemske,pa Španije,pa…eej,koliko i kakvih država i vojski brusi mačeve za turske vratove.Ee,sad a šta Bosna… diesem Moment?To jest,u ovom trenutku?

Od Kara Mustafa-pašinog poraza pod Bečom i izgibije mnogih Bošnjaka pod bečkim zidinama,Bosna je razorenim naseljima i mrtvim glavama poplaćala mnoge račune Stambola,dala nakićen koporan,dobila krvav i otrcan rukav.Bošnjaci polahko dolaze pameti.A pošto vide da od stambolske uprave nemaju čemu da se nadaju,bježe u rod,u kuću.Kad je jedno carstvo na početku silaska,onda se u njemu neki dijelovi zatvaraju i tvrdnu kao u biljaka cvatovi pred mrak ili oluju.Mi ćemo se zatvoriti.Samo tako ćemo se othrvati.Braćo,sve rjeđe ćemo se rastajati,a sve duže živjeti jedan uz drugog I to na sve tješnjem prostoru.Moraćemo utvrđivati kuću,jer dolazi dugo doba odbrane.

(…)

Nije sporost ovom svijetu prirođena.Najbrža,najborbenija pješadija na svijetu-janjičari Bošnjaci,najbolja konjica evropska-Bošnjaci spahije,to je Fridrih der Grosse potvrdio.A u vlastitoj kući najsporija računica-Bošnjaci.Ova sporost nije lijenost,nego pogrešan proračun jedne opreznosti pošto su mnoga luda zatrkivanja za kojekakvim bajracima suviše opržila rod,pa se rana pamti nasljeđem.

(…)

Kapetan!

kapetanija!

ja,je l*de,da kao pas čučim na granici,

za tuđu grešku ili za tvoj ćeif očas glavu da gubim,hehe,

kao da ja ne znam kako Stambol nagrađuje poslušne,a kamo li neposlušne,

ni ti…

osvrte se da mu ko ne čuje misao,dva Anadolca tupo zure u suprotni zid,

ni ti,bolan,nećeš dugo,stići će i tebe ili gajtan ili otrov u fildžanu,svejedno-mirio ti Bosnu ili ne umirio,tvoje je nakratko,nisi ni prvi,ni posljednji

nee,

namamit me nećeš,toliko klipan,also ein Idiot,bin ich noch nicht,

Evropu  sam ja stopu po stopu obišao,četverim očima gledao,četverim ušima slušao,čujem ja sutrašnjicu kako I Bosni kuca na vrata,znam šta joj kucanje znači,samo ne znam koliko će vremena proći.

Bosna će,mein Lieber,moćnom učiniti bogat a radin svijet,radin od želje za bogatstvom i od ponosa zbog urađenog,a bogat-ne od fermana,nego od svojih ruku i umijeća,od velike trgovine,od procvalog zanatstva svih esnafa,od sto godina mira i sticanja,a ne od vaših fermana…nee,ne prevari ti mene,pašo hazretleri,

a što Bosnu spominjem, a na carstvo čiji je ona dio,ne mislim,paa…namjerno ja to,begefendum,da čuješ šta o Bosni mislimo mi,ovakvi,I šta će sutra misliti ovakvi ali daleko brojniji i uticajniji,i šta o carstvu stambolskom mislimo,jer ga ne spominjemo,mudra si dovoljno da zaključiš…

Bosna će biti sretna kad joj snaga I bogatstvo provriju I usprave se odozdo,iz žiteljstva,iz hambara I dućana,a ne s vaših sabalja odozgo,vaših sabalja I fermana…glupani,krvopije,

a ti si mudra,pošteno si zamislio,dobro izmahnuo,ali tvoje je nakratko,poslije tebe doći će drugi I drukčiji,isti ili još veći,bolji ili gori,biće i otići,nesretnik,a ja…ja sam svoj na svome,na zemlji sam,heej,ja sam ovdje triput moćniji,nego ti na svome,

i dok spavaš,a ja ovako hotkam čuvajući te,sigurniji si ti sa mnom pred vratima,nego tvoj padišah u te,jer ti si bez korijena,a ja…a ja…

(…)

Vezir je,odolijevajući bolesti i čemeru,pokušavao da se podsmjehuje svemu čega bi se rječju dotakao,ali mu svaka riječ vukla pritisnuta sviješću o gubitku,a nadojena teškim beznađem.

“…I rekao,Bosna sama sebe otrovnim zubom ujeda.Pa neka joj je nazdravlje još koja stotina godina krvi I fukaraluka!Rob je kriv za ropstvo jer nije odabrao rizik kojim se gospodarenje plaća.Ah,begovi!Njihov ponos je samo tvrdoglavost primitive koja od svijesti o svojoj odgovornosti bježi u bezumlja sebičnosti.Aaj,kako će nas Evropa mljeti I kuhati!Potomstvu će na uši krv prskati od napora da se što prije prilagodi neumitnoj sili.A sve je moglo brže i bezbolnije proći da nije strašne sebičnosti..Mene će mašiti sreća da vidim kako su Bošnjaci sami sebe sunovratili u bunar iz koga izbavljenja nema.Žao mi je hiljada nedužnih koji će plaćati račun oholosti vođa.Ali,ako to posluži kao škola,biće zračka nade.

Ti…ti si se u nevakat pojavio.Čuvaj se!Ne pij iz svačijeg fildžana i ne isturaj prsa svakoj šumi!Utvrdi kuću kamenom,a sebe opreznošću.

Što se mene tiče,čućeš već.

Jah!

Za tvoju službu I onaj doček i ovaj ispraćaj mislim da sam ti dovoljno zahvalio ako kažem da sam te smatrao prijateljem.To što si danas dobio,to pismo…neka ti ne bude razlog za neku bezglavu osvetu,nego povod za razmišljanje o načinu kako da se sačuvaš od zamki.

I…čuvaj prijatelje!Oni jesu ponekad teret i dosada,ali su uvijek oslonac čvršći od novcem ili silom skupljene vojske.Pripazi na roditelje i učini im posljednje dane što vedrijim.Ovog sinovca…čini mi se da mu je ime Dželal…ne pušćaj samog od kuće,naivan je a odveć slavoljubljiv.

Ti-pamet u glavu!Oprez!Oprezno,zaboga,jer opreznosti Bošnjaku nikad nije previse!

Jah!

Šta možemo?

Izvor:Sead Šemsović,Dijana Hadžizukić,Nehrudin Rebihić:”Bošnjaci o Bosni i sebi” SA 2018.

Priredio:Kemal Mahić

 

29 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter