Kroz mahalu starog grada

Aman jaRabbi kad se sjetim onih prijašnjih nedelja popodne u proljeće…

Pendžeri širom otvoreni, na njima tranzistori i svi na istoj stanici, “Sport i zabava”, Radio Sarajeva.

Odsvakle se čuju hašovi i grablje, narod pravi lijehu, dvije, za mladog luka, da poslije ima za lukmire, za salate.

Po sokaku popravljaju fiće i tristaće, djeca gonjaju lopte na male, cika, vriska: “mama, namaži mi krišku!” Cigani popravljaju kišobrane, oštre noževe, kalaišu sahane i demirlije, o taj vakat!

Svi na izvana osim jedne nane što naklanjava dva rekjata i ne čuje ništa osim svog šapata, elhama i kulhuvallahu. A iza širom otvorenog prozora jedna mlada mete i pjeva. Ne vidiš je ali čuješ:

“Karanfile cvijeće moje…”

Ah ljepote i meraka…

A danas, moj brate, nedeljom popodne ko da je vazdušna uzbuna bila, niđe nikog… Niđe žive duše. Svak gleda da nekom ne smeta, a svak svakom smeta… Alahemanet

Hadžibeg

 

Sjećanje na neka ljepša proljeća…

Posted by Hadžibeg on Wednesday, March 25, 2020

68 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.