NAIDA MUJKIĆ: Ciganka

Dolazila je krajem mjeseca uvijek u podne

Pred njom su igrale šamije

prošarane zlatnim nitima

I nespretni zavežljaji koji su joj

Lomili kičmu

Trgovala je novostima i pričama

Koje je skupljala po dalekim selima

Mijenjala ih za jabuke,jaja,

Zejtin,tek skuhanu kafu ili komad

pšeničnog kruha

Pod njenim glasom hrapavim

U dvorištu su padale jabuke

Padale su u krilo efendinice

što bi Ciganku posjela ispred

Sebe I čekala čekala

Nikad nisam vidjela zvijezde u

Njenim očima do tada kada bi

Ciganka mrvila duhan:

“U Velikoj opet Ukrina izlila…”

“Opet?!”

“Bajri Bundevici sva goveda u

štali odnijela,a on spavao!”

“Ma,šta kažeš!?

Potom bi efendinica kao mrtva

Padala na sećiju,a ja sam joj

dodavala čašu sa vodom I kocku

šećera

Još vidim kako mi čaša drhti u ruci

I kako kapi padaju po običnom stolu

I tada,potpuno bezbrižno,zatvorim oči

 

Izvor:Naida Mujkić:Iz knjige pjesama u nastajanju “Stari sat”;Godišnjak PREPOROD 2018.

Izbor:Kemal Mahić

1226 Posjeta 1 Posjeta danas