Na kraju – prazne ruke
Osta kuća pod pločom.
Osta šljivik tek posađen.
Spakova Halima torbe i dvoje male djece da se živa glava sačuva.
Osta Ibro kod kuće, sramota da ide i on jer je sposoban, valja komšijama u oči pogledat kad zlo prođe
I zlo prođe…

Ode i Ibro za Halimom u inostranstvo.
Zaposlili se, rade, donose, šalju, grade, djeca rastu.
Dođu na odmor, prepravljaju, dograđuju, izbacuju staro, kupuju moderno. Odmor gotov hajd ponovo u tuđinu.
Radi se od jutra do mraka, djeca se školuju. Neće u Bosnu, ne vuče ih ništa kažu dole.
Dođu Ibro i žena, obiđu imanje, kupili i od komšije njivu da malo prošire dvorište, da naprave garaže
Žao Halimi da se prlja po kući i kuha napraviše malo mutvaka ko ljetne kuhinje, spojiše stazama do kuće da se ne prlja.
Kamen ugradiše. Fontanu napraviše.
Čudi se narod, ljepota, nepoznato, neviđeno.
Nemaju Halima i Ibro kad sjedit kad na odmor dođu, valja preuredit zastarilo sve
Nema se kad u goste otić a vala ni sjedit kad ko dođe.
Kone poželile Halime, krenule u kuću kažu da se ljepote nagledaju i rahatluka dok Halima ne zapomaga “ne tamo, ovdje ćemo evo prostrto je i ovdje u garaži ispred mutvaka” trče Halima sad tamo sad vamo, sabira čaše i šolje, iznosi pred kone a sve krajom oka pazi i trne da joj šta ne ispadne, da se ne prolije il ošteti servis.
Kad ustadoše i Halimi laknu.
Ona bi najradije u garaži spavala da ne prlja po kući, vakat joj valja ić nazad i mora sve očistit.
Ibro se oznojio koseći travu i oblikujući grmove a ured se napolju valja skinut da se ne unosi u kuću prljavo da ne smrdi.
Tamo, vamo i valja nazad.
Godina za godinom.
Oboli Ibro.
Dženaza se sabra.
Malo ljudi, oni najbliži.
Napolju se šator postavi da se ruča i Jasin prouči iza dženaze.
Plastični tanjiri i čaše se pokupiše u vreće.
Rastrijebi se ko da ništa i nije bilo.
Zaključa Halima kuću, mutvak, kapiju, spusti roletne.
Ode djeci.
Razboli se i Halima, rekoše obolila za Ibrom, kućom
Bi još manja dženaza, bez ručka i Jasina.
Snaha Rebeka i unučad Megi i Karl i ne dođoše.
Sin i kćerka dođoše sa advokatom, popisaše imovinu, središe papire.
Ne vuče ih kažu ovamo ništa.
Udariše plakatu “Prodaje se”.
Ostade sve.
Ostade namještaj izrezbareni.
Ostade kuhinja s nekorištenim šporetom, staze i tepisi neugaženi.
Spavaća s najlonom preko madraca.
U mutvaku nove gazde nađose istkanu ponjavu smotanu i u njoj veliku količinu novca.
Sakrivenu od samih sebe…
 Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. 2:156
”Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.”
We belong to Allah and to Him we shall return
1130 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter