Mirsad Kreso: Vrtovi-đulistani, voćnjaci-bostani

U vrtovima Karla Velikoga i Pipina Maloga cvjetala je i rasla pokoja jabuka,kruška i mušmula,dok za ostalo voće nikad nisu ni načuli,niti su znali da postoji.Vrtovi stare Perzije lomili su se od bogatoga uroda kajsija,bresaka,šljiva,trešanja i badema.Krstaši su tek iza svojih pohoda ovo voće donijeli u Evropu.

Sjećate li se pjesme „Tekla rijeka tekelija,kraj nje rasla šeftelija“?

Šeftelija,majka breskve,došla je iz Irana zajedno sa svojim rodicama rezdelijom i zerdelijom.Alu znači šljiva,a zard  žut,a sve zajedno daje zardalu-žutu šljivu ili kajsiju.Iran ima najmanje 15 vrsta kajsija i svakih nekoliko dana prispijevaju nove vrste.Sad su roza boje s malo žutog,pa onda su više blijedo-zelene,a onda će uskoro biti žutonarandžaste…Moja kćerka je toliko voljela iranske kajsije da su je uskoro prozvali hanum zardalu ili gospođica kajsija.

Perzija je uvijek imala vrtove kojima se svijet divio.Kod njih je vrt kombinacija prirode i umjetnosti.Vrtovi i perivoji su najorginalniji i najautentičniji izraz iranske civilizacije.Oni daju utisak kur’anske slike dženneta.

„Dok čuveni parkovi stare Evrope Tivoli,Ferrare,Vaux,Versaille i Schonbrun podsjećaju na teatar,iranski vrtovi su rajski smiraj.Prvi poklanjaju slavu,drugi se zatvaraju u tajnu koja je rezervirana za trenutke izbora,koja mi se čini kao istraživanje samoga sebe ili slasti radosti prijateljstava i tajnih ljubavi“(Rene Maheu I Iran)

Iranski park sastoji se od nekoliko obaveznih elemenata.Voda je neizbježno obilježje svakog parka i služi ne samo da se zalijevaju i natapaju vrtovi nego i da Irancima pruži potpuni ugođaj svježine i melodičnog žubora vode.Pjesma vode je istovremeno i osjećajna i ljekovita za dušu.Voda se igra dok pada preko rigola.Pokraj vode obično rastu velike bijele mangolije gdje tiho poje sićani slavuji.U svakom parku su skoro obavezne aleje čempresa,visokih do 30 metara,koji svojim stremljenjem u nebo izražavaju,istovremeno,i stremljenja iranskog naroda.Tu su i nasadi mirisnog cvijeća koji ovozemaljskom raju daju poseban ukras.Tulipani ili na perzijskom lale bili su simbolom perzijskih kraljeva mnogo prije nego što će ih jedan kuhar holandskog ambasadora,u vrijeme šaha Abasa,odnijeti u Holandiju.

U gradu ruža,Širazu,narod je,u prelijepim parkovima,dobrovoljnim prilozima podigao mauzoleje svojim pjesnicima Saadiju i Hafezu.Ništa bolje ne priliči njihovoj slavi kao cvijeće-simbol života,radosti i ljubavi.

Gradski parkovi su mjesta okupljanja,druženja,zajedničkih izleta i sastajanja prijatelja i zaljubljenih,Parkovi su puni naroda kad god to vremenske prilike dozvoljavaju.Naročito je to slučaj za vrijeme vrelih ljetnih noći,kad predveče svi pohrle u parkove da se rashlade prije spavanja.Prostru se serdžade,pristavi čaj na butanskoj boci,serviraju jela pripravljena kod kuće,i često se sjedi,egleniše i rashlađuje do duboko u noć.Ali Iranci toliko vole svoje parkove i poštuju zelenilo da iza njih,kad napuštaju park,nećete naći nijedan otpadak.

U Iranu su mnogi gradovi uokvireni zelenilom jer je to neophodna brana prema pustinji i pustinjskom pijesku.Već nekoliko godina se pravi zeleni pojas oko Teherana,koji će se,kad projekt bude završen,sastojati od tri kruga ili tri pojasa zimzelenog i listopadnog drveća.Ovakvim poduhvatima Iranci mukotrpno nastoje promijeniti mikroklimu svoga glavnog grada,koji se nalazi u tipičnoj kontinentalnoj suhoj klimi,s vrlo žarkim i suhim ljetima i dosta jakim zimama sa snijegom.I drugi gradovi se na sličan način bore da pripitome tlo i klimu u kojoj se nalaze.

Svaki Iranac koji iole drži do sebe gotovo je podjednako ponosan na svoj vrt kao i na svoju kuću ili ženu.Biti vrtlar u Teheranu je vrlo unosno zanimanje.Oni imaju pune ruke posla,ali mogu i lijepo zaraditi.Jedan vrtlar održava po nekoliko vrtova u istoj ulici,ali se gazde trude da on to ne rdi serijski,nego se svaki od njih trudi  da ima što neobičniji vrt i zasade u njemu.Tamo se stalno vodi borba za opstanak svakog pojedinog drveta,svakog grma,svakog cvijeta.Kad iznajmljujete kuću u Teheranu,u cijeni rente je obavezno i vrtlar koji mora odžavati zelenilo.Ako se u kući nešto polomi ili ošteti,vlasnik će često reagovati s „eb nadare“(nije važno),ali ako se u vrtu sasuši ili polomi drvo,to je već šteta koja se ne može lahko nadoknaditi.

Izvor:Mirsad Kreso:“Perzija zemlja đula i bulbula“;Sarajevo,2001.godine.

Priredio:Kemal Mahić

 

443 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter