ODLAZAK hadži IBRAHIMA MAKSUMIĆA

Ljubusaci.com su objavili 9.2.2022. fotografije sa dženaze rah.Sabire Maksumić,supruge hadži Ibrahima Maksumića.
U redovnoj komunikaciji sa ljubušacima sjeverne Europe,zateklo me pitanje:“Ko je ona žena koja je pokopana na Gradskoj?!Kakva veličanstvena dženaza,onoliko svijeta na dženazi?!
Nakon 13 dana opet smo iznenađeni,kao i kada je rah. Sabira preselila!Šok za sve nas-za sinove,unuke,rodbinu,prijatelje,poznanike…Napustio nas je hadži Ibrahim Maksumić,suprug rah.Sabire.Šok za rasute Gračane i ljubušake koji su ga poznavali.Ako su ih poznavali,morali su ih voljeti.Kakva neumitna sudbina:
MOJ JEDINI CVIJET SI BILA

Moj jedini cvijet si bila;
svenu;pust mi život vene.
Bila si sjajno sunce,mila;
ugasnu:noć je oko mene.

Krila si mojim snima dala;
slomljena su:već ne letim.
Krv si mi žarom zagrijala;
ti ohladnje,ja se ledim.
(Sandor Petefi)
Poznavao sam Ibrahima(Ibru) i hadži Ibrahima Maksumića.Kada je postao hadžija i moja percepcija hadžiluka se promijenila,pa sam zaključio kako je Allah dž. milostiv prema svojim robovima.
Naše poznanstvo trebamo zahvaliti njegovim sinovima.Ibrahim je s bratom Mehom radio 11 godina u „Mercedesu“-Štutgart,i to većinom kada su oni pohađali Gimnaziju i SŠC u Ljubuškom.Bez oca u domovini,ali sa majkom Sabirom,svakodnevno na relaciji Gradska-Ljubuški i obratno,bili su primjer učenika naše škole.
Na maturi je Šaban bio najbolji(grupa povijest-hrvatski)-ocjena pet plus.
Mahmut(Maho) je sa svojim Gračanima:Munira,Mevlida,Meho bio također odličan(5).
Mirsad je također bio vrlodobar(4).
I postali su uspješni:Šaban(sudija),Maho(stomatolog) i Mirsad,vlasnik frizeraja u Sarajevu.
Ibrahim nije nikad trebao intervenirati za svoju djecu.Djeca su primjer Gradske i Ljubuškog.Odgoj koji su imali u školi i na fakultetima,-ponos Sabiri i Ibrahimu.
Ibro je bio drag,komunikativan,pošten i obljubljen u društvu.
Kao dječak sa nenom Habibom išao sam svake godine na mevlud u Gradsku.Ta poznanstva traju do današnjih dana.Ibro bi (prije automobila i autobusa) išao pješice u Ljubuški preko Mostarskih Vrata,Lalića kule,Diklanače,Crkvice,Gožulja do džamije,a kasnije i Fejzine kahve.Kada bi me vidio pitao bi:“Kako je Mujaginca?“(moja nena Habiba Lalić,rod.Mujezinović).
Sve je ljude poznavao na potezu Gradska-Ljubuški,pa čak i njihove rodbinske veze.Kad mi nešto nije bilo jasno,nazvao bih ga i sve bi mi objasnio rodbinske veze(za ljubusaci.com).
Nažalost,nema više takvih poznavatelja ljubuške povijesti,bez knjiga i priručnika.Nemaš više koga upitati za neki podatak,što je rezultat rata,iseljavanja,korone i prerano umrlih posljednje dvije godine.
Za mene je bio praznik kada bi došao iz Njemačke za Božić, Bajram,Uskrs u kafanu „kod Omera“ ili u starom hotelu,kako bi analizirali pređeni put do tada.Viđali smo se i u Sarajevu,a jedno vrijeme smo bili i „komšije“(Buća potok-Buljakov potok).
Ostajemo siromašniji za dragu osobu na relaciji Gradska-Ljubuški.
Ibrahim i Sabira su nam ostavili blago-Šabana,Mahu i Mirsu.
Sabira i hadži Ibrahim neka krenu prema džennetu,kada su ostavili takvu djecu!

Kemal Mahić

2492 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter