„Veliki narodi svoje autobiografije pišu u tri knjige:Knjizi svojih djela,knjizi svojih riječi i knjizi svojih umjetničkih ostvarenja.Ni jedna od ovih knjiga ne može se razumjeti dok se ne pročitaju druge dvije.Međutim,treća je najvažnija.“(John Ruskin)
Povodom izlaska knjige „Ljubuški naše ljubavi“ autora Mahić Kemala,želim uputiti javnu zahvalnost onima koji su omogućili da ova knjiga bude sa nama i u nama.
Oh,kako smo napredovali!Sjetimo se položaja Islamske zajednice u Ljubuškom 60-70 tih godina prošlog stoljeća!Sada ta Islamska zajednica Ljubuški izdaje knjige,pored ostalih mnogobrojnih aktivnosti u službi čovjeka!
Zar to nije napredak!?Napredovala je i svijest ljudi i vjernika.Ljudi i institucija su omogućili izlazak prve knjige s nadom da će i druge knjige ljubuških autora biti među nama u budućnosti!
Koja je to institucija?
To je Medžlis Islamske zajednice Ljubuški!
Ko su ti ljudi koji su omogućili izlazak knjige „Ljubuški naše ljubavi?
To su:g.hadži Faruk Jakić
g.Mithad Muminagić
g.dipl.ing.Tarik Mujanović
g.hadži ef.Šemsudin Germić,imam IZ Ljubuški
Kemal Mahić im odaje javno priznanje za izlazak pomenute knjige koje ne bi bilo da oni nisu takvi kako ih je Bog dao!Zaslužuju javnu zahvalnost od autora knjige.
To nije samo odnos autor i imena navedene četvorice.To je odnos prema svim ljubušacima u Ljubuškom i dijaspori.
Treba javno kazati da su oni omogućili izlazak „autobiografije grada“ i da zaslužuju divljenje ne samo autora nego i svih nas koji još nismo „veliki narod“ ali tome treba težiti u pravcima djelovanja budućih generacija!
Njima upućujem ZAHVALU i misao Šopenhauera:“Da bi se priznala tuđa vrijednost,treba imati vlastitu.“
„Skidam šešir“ Medžlisu islamske zajednice Ljubuški i „velikoj četvorki“ ljubuških neimara!
H V A L A!
Kemal Mahić
