Dzamija i mekteb na Gozulju
Mahala Gozulj nalazi se visoko u strani na istocnoj periferiji Ljubuskog. Svoje ime je dobila po istoimenom vrelu koje ovdje izvire. Vrela Gozulj i Vodica daju ovoj mahali dovoljne kolicine ciste i pitke vode pa je zato ovaj dio Ljubuskog bio sigurno naseljen od najranije proslosti. U ovoj mahali je prije 1259.(1843.) god. Sagradjena jedna dzamija za koju se ne zna cija je bila zaduzbina i kako je izgledala. Ovo saznajemo iz bibliografske biljeske na kraju jednog Mushafa u kojoj pise da je Ibsir Halil Ceric, sin Alijin, a ovaj sin Abdulahov, imam dzamije dzemata Gozulj u Ljubuskom, dovrsio prepisivanje ovog primjerka Kur`ana 19.muharrema 1259.(1843.) godine. Ne zna se kada je ova dzamija prestala raditi ni kada je srusena.
Danasnja zgrada dzamije na Gozulju je bez posebnih arhitektonskih vrijednosti. Gradjena je od tesanog kamena , dimenzija oko 7×7 metara(iznutra). Uz njen lijevi zid, od ulice, prigradjena je 1345.(1930) god. Kamena munara oktogona oblika, visoka oko 9 metara. Do tada je imala drvenu munaru. Upisana je u gr. Ul. Br. 423, kat.cest, 227/26. zaprema s predvorjem povrsinu od 230m2.
Sagradjena je 1286.(1869.) godine prilozima muslimana Ljubuskog. Ovo saznajemo iz natpisa(samo godina) koja je napisana na jednoj kamenoj ploci vise mihraba. Prica se da su se prilikom jednog potresa(”tresnje”) srusile s Grada velike kolicine kamena na Gozulj i da su mahaljani od tog kamena sagradili dzamiju. Imamsku i hatibsku duznost su u njoj vrsili vise godina:hafiz Ahmed ef. Zuhric i Mustafa ef. Ceric.
Vakuf ove dzamije imao je 1889. god. u svom posjedu: kucu, pola ducana, tri njive, dvije basce i vinograd. Ovaj vakuf imao je jednu njivu u Studencima koja je zapremala povrsinu od 1300 kvadrata.
U dvoristu pred dzamijom nalazila se ranije jedna zgrada u kojoj je radio mekteb. Mualimsku duznost u njemu vrsio je imam dzamije.
U bosanskim salnamama od 1873. god. pise da Ljubuski ima i jednu medresu. Ona nije imala svoje posebne zgrade nego je radila u jednoj prostoriji mekteba. U ovoj prostoriji velicine oko 4×3 metra nalazila se kancelarija odbora islamske zajednice.
Medresa je snovana prije 1850.god. Ovo saznajemo iz bibliografske biljeske na kraju jednog rukopisnog djela u kojoj pise da ga je prepisao Halil Hrle iz stoca1263.(1847) godine kada je ucio u Ljubuskom pred Mehmed ef. Krehicem.
Muderisku duznost u njoj vrsili su hadzi Mehmed ef. Krehic, a posljednji Muhamed ef. Ibrulj.
Krehic ef. Je vjerovatno bio prvi njen muderis I snivac, a spomenuti Hrle iz Stoca jedan je od nekoliko prvih njenih polaznika.
Medresa je prestala raditi 1909. god. kada je umro muderis Muhamed ef. Ibrulj.
U mahali Gozulj nalazi se nekoliko starih harema: harem kod dzamije, stari harem, harem nad cestom, Mahica harem, Jakica harem i Sabica harem, koji zapremaju povrsinu od preko 10.000 kvadrata.
U ovim haremima se ranije nalazilo vise starih i raznim dekoracijama ukrasenih nisana, koji su skoro svi unisteni. U haremu kod dzamije nasli smo cetiri slomljena nisanaiz cijih smo natpisa saznali da su sacinjavali grobove dvojice brace Sulejmana i Mehmeda, koji su umrli od kuge 1144(1731) godine, nekog Mustafe, koji je umro 1174(1760)god., Mustafe, sina hadzi Hasanova, umro 1221(1806)god., i Mustafe Hrnjicica, sina Ibrahimova, umro 1274.(1857.)godine.
U ostalim haremima nalazi se dvadesetak starih nisana do kojih, zbog guste sume i tesko pristupacnog terena , nismo mogli doci i utvrditi ima li na njima natpisa ili nema. Medju njima ima nekoliko muskih nisana s turbanom.
Krehica dzamija na Prilazu
Mahala Prilaz nalazi se visoko u strani, izmedju Zabljaka i Gozulja. Poznata je jos i pod imenom Gornja (Bala ) mahala. Ovdje se i danas vide rusevine jedne dzamije koja je prestala sluziti svojoj svrsi prije 70 godina. Dzamija je bila gradjena od lomljenog kamena unutrasnjih dimenzija oko 7×5 metara. Imala je visok strop i u svakom zidu po cetiri na cemer gradjena prozora, prizemno dva i vise njih dva.Nije imala munare ni minbere. Ovo je bio mahalski mesdzid u kojem su se klanjali samo nocni namazi. Upisana je u gr.ul.br. 395, kat.cest. 218/37 i zapremala je s dvoristem 312 kvadrata.
Ovu je dzamiju sagradio uz pripomoc mjestana, hadzi Sejjid Mehmed Emin ef. Krehic, sin Alijin1281.(1864) god. Ovo saznajemo iz natpisa koji je bio uklesan u plocu iznad ulaznih vrata i koju smo , zbog ostecenosti, uspjeli 1962.god. samo djelomicno desifrovati. Danas te ploce vise nema.
Vakif hadzi Mehmed ef. Krehic uzivao je u svoje vrijeme u Ljubuskom glas priznatog alima. Ucio je u Karadjoz-begovoj medresi u Mostaru pred mostarskim muftijom Mustafom ef. Mukicem. Kao ucenik medrese prepisao je 1249(1833.) god. jedno djelo iz islamske dogmatike. Po zavrsetku nauka sluzbovao je u Ljubuskom. Bio je imam dzamije u Zabljaku i muderis medrese. Pred njim je ucio Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak i neki drugi istaknuti Ljubusaci.
Umro je 1280.(1863.) god. , nekoliko mjeseci prije nego je dovrsio izgradnju svoje dzamije. Pokopan je ispred dzamije u Zabljaku gdje mu se grb s lijepim nisanima i sad nalazi.
Imamsku duznost u ovoj dzamiji vrsili su : Mustafa ef. Music, hafiz Hasan ef. Novic, koji je bio trgovac.Zatvorena je 1930.god.
Vakifova zena Duda rodjena Fazlinovic sagradila je poslije njegove smrti catrnju pred ovom dzamijom koja i danas postoji.Vodu iz nje koristile su dzematlije i stanovnici mahale Prilaz.
Nije se sacuvala zakladnica ove dzamije pa se ne zna sta je vakif zavjestao za njeno izdrzavanje.
Vakuf ove dzamije imao je u svome posjedu 1889.god: dva ducana, jednu njivu i bascu.
U mahali Prilazu postoje tris tara harema:Gonji(bala) i Gornji i Donji Culinovac.
U ovim haremima se ranije nalazilo vise starih nisana s natpisima i bez njih. U Gornjem Culinovcu nasli smo samo jedan muski uzglavni nisan s turbanom, ali bez natpisa. Nisani u ostalim haremima su davno unisteni.
Na krajnjoj zapadnoj periferiji Ljubuskog , odmah ispod brda Butorovica, nalazi se stari Maksica harem. Ovaj harem je zarastao u gustu sumu i svi nisani su u njemu davno unisteni. Prica se da su u ovom haremu sahranjeni neki svatovi koje su hajduci pobili pa je poznat pod imenom i Sehitski harem.
U vrijeme velikih susa su u ovaj harem dovodjena mektebska djeca i ovdje su ucene kisne dove.
Dio Ljubuskog zapadno od Maksica harema zove se Vaganj mahala.
Na brdu Butorovici nalazi se takodjer jedan sehitski harem koji zaprema povrsinu od 980 kvadrata.
To je danas prazna ledina, a svi nisani su u njemu davno unisteni.