LJUBUŠKI UOČI II SVJETSKOG RATA

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno ponedjeljak, 11 Avgust 2008 00:16
    Klikova: 2600

dopisnikkemo

Koliko ima ljubušaka koji bi mogli predočiti izgled ljubuških ulica prije 8o
godina?Praktično takvih je malo ili ih skoro nema.Jedan od onih koji imaju svježe
pamćenje na izgled ljubuške čaršije prije II svjetskog rata je AHMO
MUMINAGIĆ(1928),rođeni ljubušak koji od 1946 godine živi u Sarajevu. On nam predočava
radnje,prodavaonice na Žabljaku uoči II svjetskog rata.

Tako on smješta sljedeće
objekte i vlasnike:prodavaonica Velagić Ahmeta(tekstil),Muminagić Muhamed bega
(voće),Ibrahima Fazlića (prehrana) te radnja Asima Muminagića (izrada opute).Preko
puta točkova:Mesara i izrada opute Huse Mušića,prehrambena i tekstilna radnja
Daupović Imšira.Do ovih objekata je bila čitaonica.Preko puta kovačije Hajdarević
Salke je bila radnja Ibrahima i Agana Fazlića.Tu je bila i kafana u vlasništvu
Mujezinović Salke te prodavaonica povrća Hadžalić Hajre.Do ove prodavaonice se
nalazio šusteraj Fazlinović Ahmeta (Bili) i brijačnica vlasništvo Osmića.Na kraju je
bila prodavaonica tekstila u vlas
ništvu hadžije Novića!
                  

  Idući prema jugu na Starom pazaru susrećemo poštu u kući braće
Mušića.Do pošte je bila kafana Bećirović Halila,a preko puta
kafana Zagić Omera.Do kafane preko sokaka je bila prodavaonica
Muminagić Sulejmana (Velagića)-tekstil i prehrana.Potom slijedi
pekara u vlasništvu Gije Hasana koji je ubijen 1945 kao borac
Komande mjesta Ljubuški.Zatim slijedi mesara clasništvo Ćazima i
Mite Dizdarevića,a do nje šusteraj Tahira Konjhodžića (Tajka)
kao i dvije radnje Konjhodžić Sabita i Ibrahima (tekstil).Na
kraju je bio šnajderaj u vlasništvu familije Bilić.
                 

Stari hotel su držali braća Jakić (Mujo i Osman).Potom slijedi
radnja Huse Mesihovića(povrće) i Halila Jakića(voće).U nizu je
mesara Muje Osmića,stolarija i radnja Đulage
Lalića(galanterija).Zatim velika radnja Hasanage Gujića,pa
gostione Kovač Ante i Vasilj Franje,pa kuhinja Delić Damjana,te
prodavaonica Đulić Mehe i brijačnica Sime Bukvića.Na kraju je
šusteraj vlasništvo Herceg Šende.
                

S druge strane ulice idući od Pazara (desna) bile su radnje braće
Ćerimovića,brijačnica Osmić) te prodavaonica tekstila u vlasništvu
Sadikovića kao i stolarija Mesihović Hasana te čitaonica za
studente.
               

  Ispod škole i crkve sv.Kate bila je stolarija Šukalić,“Bata“,a u
prolazu kafana Bećirovića,te prodavaonica tekstila Jakić
Ibrišima.Također još jedna prodavaonica voća u vlasništvu Jakića te
radnja Antuke Gavrana.Zatim slijede radnje Ćerimović Huse i dva
brata Češko sa dvije radnje.Na kraju je slijedila gostiona u
vlasništvu Delalić Smaje!
                

Ispod zgrade općine Ljubuški su bile sljedeći objekti:prodavaonica
Osmić Dule(metal,alati)te gostiona Kovač i kafana Dalipagić(Ćomo)
te radnja braće Mahić(Šućro,Munib,Selam).S druge strane je bila
pekara Delalić,apoteka(fra Netto),zadruga (Krehić),kafana i
kovačija.
                

Prema Gujisti je bila mesara Fazlinović,pekara Muje Osmića,knjižara
Kovač i mesara Osmana Osmića.Voćarsku radnju je držao Gujić a
poslije II svjetskog rata Halid Selimić,zatim gostiona Pave Kovačla
te trgovina u kući Osmića braće Lalić („Cuce“) te bravarija Pere
Živkovića jednog od osnivača KP u Ljubuškom.
                 

Na putu od starog hotela prema Vitini su bili objekti han i
kafanaĐulage Mesihovića,šusteraj Mirka Rogića,prenoćište Hasana
Prole,advokatura dr.Nuića i na kraju šustera Fehima Krehića(Feke)
koji je u ratu bio talijanski bunker.
           

Uz susretljivost Alendar Nefise(1925) i Salke Bilić(1932) uspjeli smo
rekonstruirati Gožulj i Vodicu.Od džamije Gožulj prema mejtefu je bila
mesara Agana Dizdarevića,te prodavaonica mješovite robe Đulić Mehe,zatim
metražna roba Arifa Mahića(Plećko) i Sulejmana Mujkića(mješovita roba)Tu
je i prodavaonica mješovite robe Mehičević Avdage.Na kraju je slijedila
kahvana Mustafe(Mujage) Lalića i brijačnica u vlasništvu Hajdarević
Lipše.
           

Iznad točkova Gožulja je bila kafana Ali efendije Mahića,a iznad nje je
bila trgovina mješovitom robom vlasništvo Memišage Mahića,te
prodavaonice Dizdarevića i Mahića(Grande).Na Vodici su trgovine držali
braća Dizdarevići (Tahir i Digman/debeo čovjek/)koža i oputa,zatim
Majk Gujić(tekstil),Korjenić Šerif(stolarija) a na kraju prema
Mostarskim Vratima Maho Lalić(mješovita roba).S druge strane ulice na
Vodici gostionu je držao Nezir Gujić.

              

Kada bi analizirali ove podatke koji nisu konačni i koji se mogu
dograđivati,vidjeli bismo što šta.Vidjeli bi koje su familije imale
smisla za trgovinu,za zanatstvo te za druge poslove i
nsmještenja.Činjenica je da su ove radnje i prodavaonice hranile
hiljade članova porodica i da je vladala velika konkurencija ali bez
trgoviunskih konflikata.Autor ovog teksta je ovo napisao sa
naravoučenijem-da se sačuva uspomena na ove ljude i na njihovu borbu
za opstanak.Važno je da se sačuvaju ovi redovi radi našeg           
       historijskog pamćenja.Tragično je da izvore naše prošlosti
nosimo samo u svojim glavama a da ne postoje tragovi u institucijama
sistema.Najbolji primjer ovoj tvrdnji je pokapanje naših mrtvih u
haremima Zorbinovac i Žabljak,Najbliža rodbina ne zna gdje su
zakopani njihovi najbliži.Idealno bi bilo da danas(XXI stoljeće) u IZ
Ljubuški postoji shema harema i zapisana mjesta umrlih kako bi neko
obilježio postojeće mezare.
             Bošnjaci kao narod imaju blago rečeno pomanjkanje smisla za
organizaciju.Razlozi tome leže u karakteru,histirijskom nasljeđu,DNK i
za ove stvari ne možemo kriviti druge,A druge možemo kriviti za surgune
kada se bježalo glavom bez obzira,ostavljajući dokumente i izvore
drugima koji ih kasnije manipuliraju i predstavljaju kao svoje.Zato
preporučujem svima diljem dunjaluka da sve svoje dokumente „pohranite“
u jednu(dvije) tašne i da oni budu čuvari vašeg bića,identiteta,vašeg
prezimena.U ovom duhu treba odgajati svoju djecu(naročito dijaspora)
kako bi se oni uvijek vraćali u svoj i naš LJUBUŠKI.

       

    

1748 Posjeta 1 Posjeta danas