NACIONALNA  SVIJEST  BOŠNJAKA(I)

ismetdizdarevic

…Koliko se Bošnjaci osjećaju pripadnicima nacije odnosno  koliko su nacionalno svijesni?Koliko su oni stvarno uvjereni u svoju nacionalnu osobenost?Koliko su Bošnjaci svjesni svoje vlastite nacionalne historije,koliko su se identifikovali sa svojom prošlošću,sadašnjošću i budućnošću?Koliko su osjetljivi na zanemarivanje i podcjenjivanje svoje tradicije i kulturelnih dostignuća?Koliko su se poistovjetili sa imenom svoje nacije pogotovo ako su upoznati sa različitim imenima koji su,u proteklim vremenima korišteni za određivanje nacionalnog individualiteta.

U ovoj prilici,zbog karaktera ovog rada,nećemo ući u sve,raznovrsne i složene,uže psihološke aspekte nacionalnog individualiteta Bošnjaka.Zadržaćemo se samo na tretmanu nekih psiholoških dimenzija vezanim za tri momenta:
1.koje psihološke činjenice idu u prilog uvjerenja da naziv Bošnjaci najbolje karaktzeriše suštinu nacionalnog individualiteta Muslimana;
2.zašto su Bošnjaci ispoljavali izrazit,latentni i manifestni,otpor prema svim oblicima „opredjeljivanja“
3.da li se na osnovu stvarno identifikovanja običajnog i kulturnog,a ne samo religijskog specifikuma može govoriti o psihološkim osobenostima nacionalnog bića Bošnjaka.
Najveći broj bh.Bošnjaka je uvjeren da naziv Bošnjak najbolje karakteriše naciopnalnu osobitost Muslimana.Svoja uvjerenja Bošnjaci su formirali na osnovu spoznaje porijeklu i značenju imena Musliman,ili na osnovu njegove emotivne sadržine(afektivna vrijednost običaja,pogotovo onih koji su doživljeni u djetinstvu)ili pak na osnovu iskustvenih doživljaja pojedinca.Ovi,kao i drugi činioci su,neosporno je,važni.Važni su,mada faktor znanja o porijeklu znanja o porijeklu i značenju pojma Musliman daje najsigurniju potku o uvjerenju.bošnjak koji zna genezu i logičke osnove upotrebe naziva Bošnjak dublje shvata zašto baš ovaj naziv najbolje  određuje osobitost nacionalnog individualiteta Muslimana.
Termin Turčin je korišten kao sinonim za termin Musliman.Dr.Atif Purivatra ističe da se nije pravila jasna razlika između bh.Muslimana od historijskih osvajaa Osmanlija,jer Muslimani nisu Turci,već islamizirani Slaveni.Autor ističe da se,u periodu osmanske vladavine,Turčin „identifikovao sa pripadnikom islama,pa su se tada i sami bh.Muslimani nazivali Turcima,razlikujući se,na taj način,od turskih osvajača Osmanlija koje su nazivali Turkuše.Naime,naziv Turčin je najmanje uziman u etničkom smislu,jer je to bila oznaka pripadnosti islamu.(U to vrijeme na sličan način su se i Srbi,s obzirom na vjersku pripadnost,nazivali Grcima,a Hrvati Latinima)Dosljedno tome franjevac Ivan Frano Jukić bosanske Muslimane naziva „bosanski Turci“,dok je na primjer Filip Višnjić razlikovao Turke „proklete Bošnjake“ i Turke „ljute Arnaute“.Matija Mažuranić je 1842.g. pisao da se „Bošnjaci Turci“ i Osmanlije međusobno mrze iako su i jedni i drugi „muhamedovci“,te da Osmanlije za „Bošnjake turke“ kažu da  su „poturice i da su gori od đaura(hrišćana)“.Danas se veoma rijetko ova dva pojma upotrebljavaju u istom značenju.U sadašnjem ratu u BiH,u cilju raspirivanja nacionalističkih strasti Srba,pojam Turčin se poistovjećuje sa pojmom bh.Bošnjak,jer je mržnja prema Turcima vijekovima razvijana i njegovana kod svakog pripadnika srpskog naroda i to,naročito,u procesu obrazovanja i odgoja djece i omladine.
U periodu turske vladavine,i u mnogim službenim dokumentimaa toga vremena,u značenju Bošnjak,korišteni su razni izrazi:Bošnjaklar,Bosnjaktaifesi,Bosnalu takimi,Bosnalu kavm.Ovim izrazima se „obilježava etnička posebnost bosanskih Muslimana,isto onako kao što se pojmom Srf taifesi označava srpski narod,ili pojmom Arnavud taifesi albanski narod,koje izraze također upotrebljavaju spomenuti dokumenti“.U kasnijim periodima(krajem osmanske vladavine i za vrijeme a-u okupacije i aneksije)pojam Bošnjak će se koristiti u širem značenju;pod nazivom Bošnjak  podrazumijevali su se svi stanovnici BiH bez obzira na vjeroispovijest.
Promjena značenja Bošnjak(zapravo proširivanjem) je bila rukovođena težnjom A-U da,etnički i vjerski različite narode,transformira u samo jedan narod,Bošnjake.Očigledno je da su se takvoj zamisli suprostavili ne samo Muslimani,već i Srbi i Hrvati.Poslije II svjetskog rata ime Bošnjak u proširenom značenju bilo je prisutno u društveno-političkom životu BiH ali ne i  u svijesti najvećeg broja bh Bošnjaka.Najširi sloj bh.Muslimana su iz sada,znanih i neznanih razloga i,posebno,“korespondirajući u svakodnevnoj životnoj praksi sa svojim susjedima i zemljacima pravoslavne i katoličke vjere,iskustveno i intuitivno shvatili da se prema njima i zajedno s njima jedino muslimanskim osjećajem i imenom mogu ravnopravno odrediti i održati“.U višekonfesionalnoim i višenacionalnim sredinama suživot je moguć samo uz spoznaju i intimno prihvatanje tih razlika kao nešto što životu daje veće duhovno i materijalno bogatstvo.Tolerancija vjerskih i nacionalnih razlika je uslov napredka u svakoj višenacionalnoj i višekonfesionalnoj sredini.
Otpori,latentni,prema ranijoj,a naročito praksi poslije II svjetskog rata,“opredjeljivanja“Muslimana.Sam termin „opredjeljivanje“ je značio,u svojoj psihološkoj suštini,povredu nacionalnih osjećanja koji su živjeli  decenijama u dušama najvećeg broja bh.Muslimana.Šta stvarno Muslimani misle o sebi,o svojoj nacionalnoj,osobitosti pokazali su rezultati popisa stanovništva 1948,1953,1961.i naročito 1971.i 1981.godine.U prvom popisu stanovništva Jugoslavije postojale su dvije mogućnosti za Muslimane:nacionalno „neopredjeljeni“ i nacionalno „opredjeljeni“.Nacionalno „neopredjeljeni“mogli su se izjasniti za jednu od priznatih nacija(Srbi-muslimani,Hrvati-muslimani,Makedonci-muslimani i druge kombinacije nacionalnog i vjerskog određenja.).
U popisu 1953.uvedena je rubrika „Jugosloveni-neopredjeljeni“,a u popisu 1961.g.,očigledan je znaajan napredak.Muslimani  su mogli da se izjasne i kao „Muslimani(etnička pripadnost)“U kasnija dva popisa( 1971. I 1981.)postojao je modalitet „Musliman“.Znači da su se Muslimani tek 1971.g.mogli izjasniti za ono što su decenijama osjećali da jesu-posebni nacionalni individualitet.Iz analize ranijih popisa moglo se lako zaključiti da Muslimani mogu biti samo ono što jesu,a ne drugi nacionalni entitet,posebno ne Srbi-islamske vjeroispovijesti ili Hrvati-islamske vjeroispovijesti.U ranijim popisima zapravo u modalitetima „nacionalno neopredjeljeni“,“Jugosloveni-neopredjeljeni“i „Muslimani(etnička pripadnost)“izrazito veliki broj Muslimana se upisivao upravo u te rubrike.Ustvari,i na ovaj način su Muslimani pokazali da intimno pripadaju jednom nacionalnom individualitetu,bez obzira na pritisak koji su osjećali.Svijest o vlastitoj samobitnosti i samosvojojnosti bila je snažnija od svih,u tim vremenima,vrlo naglašenih državnih i društvenih presija.

Izvor:Ismet Dizdarević:Barbari su bili bolji

1530 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter