ANTUN BRANKO ŠIMIĆ(1898-1925) – SEVDALINKE

absimicU kafanicama starog našeg grada

Mlade i snažne lole provode svu zimu,

Tu se slađe živi.

I tko mnogo strada,

Zaboravlja na sve u duhanskom dimu.

Pa dok se ibrici redaju niz stole,

I crne se kave dime i čudno dišu,

Jakim glasom mlade popjevaju lole

,Strasno tijelom kreću

.Kose im se njišu.

Bože,kako naše pjesme skladno zvone

-Sevdalinke tužne i bone i monotone

U njima je tuga zime i smijeh ljeta,

Jeka naših brda,našeg vjetra glasi.

Kad u akšam dan se iza kuća gasi,

I s munara hodže gradu žalost jave,

Tako lijepo bude:pomole se glave

Razdraganih bula na pendžere stare;

Turci na sokaku zastanu i šute

S dostojanstvom mirnim.

Svatko sluša i sluša

.I sve jače i jače tuguju munare.

I sve slađe plovi niz sokake žute

Sevdalinka pjev  ko odjek naših duša.

(1917)

Odabrao:Kemal  Mahić

1150 Posjeta 1 Posjeta danas