Prema Protokolu koji danas ima Islamska zajednica u RH s Ministarstvom obrane, svaki musliman, djelatna vojna osoba, ima pravo od 10 do 13 sati izaći s posla i otići na džumu. Kada to kažem u Bosni ili u nekoj drugoj zemlji kažu mi: To nije moguće! Ja odgovaram: Moguće je, piše, e sad, koliko će ljudi htjeti to konzumirati, to je drugo pitanje
Nakon 22 godine i odlaska u mirovinu Ševke ef. Omerbašića, ustoličen je novi zagrebački muftija, Omerbašićev dugogodišnji prvi suradnik. Na inauguraciji dr. Aziza Hasanovića okupio se politički i vjerski vrh dvije zemlje, najavljujući i na taj način kontinuitet suradnje. Dr. Hasanović dao je širi intervju za Dane iz kojeg prenosimo nekoliko zanimljivih pitanja i odgovora:
U pristupnom govoru na svečanom inauguracijskom prijemu rekli ste: “Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, Hrvatska kao svoju vrijednost unosi najbolje riješeno muslimansko pitanje u Europi, to nudimo kao model u rješavanju pitanja muslimanskih manjina u svijetu, ali isto tako i kršćanskih manjina u islamskom svijetu”. Koje su to krucijalne prednosti odnosa hrvatske države prema Islamskoj zajednici koje ne postoje u drugim državama?
HASANOVIĆ: Godine 1916. Hrvatski sabor priznao je islam kao ravnopravnu religiju u Hrvatskoj. Na tragu toga 2002. godine Vlada RH i Mešihat Islamske zajednice potpisali su Ugovor o specifičnim odnosima. Tim Ugovorom definirana su sva prava u vezi muslimana u R. Hrvatskoj.
Što to konkretno znači?
HASANOVIĆ: To znači da Islamska zajednica ima kontinuirani pravni subjektivitet. Nismo se morali registrirati, kao što se zajednice koje to nisu imale registriraju. To znači da će sva imovina koja je bila oduzeta Islamskoj zajednici biti vraćena, da imamo pravo na osnivanje svojih vlastitih medija, škola, vrtića, različitih učilišta, da šerijatski brak ima učinak građanskog braka, da imamo pravo organizirati vjeronauk u osnovnim, srednjim školama, kao i u dječjim vrtićima, da imamo pravo na izgradnju vjerskih objekata, pokapanje muslimana na islamski način, prehranu muslimana, blagdane, dušebrižništvo u vojsci, policiji, zatvorima, to znači da po našem džematu imamo pravo participirati za plaće naših imama.
Znači li to finansiranje iz državnog proračuna kao i Katoličke crkve u Hrvatskoj, na temelju broja župa?
HASANOVIĆ: Tako je. Imamo registrirane 22 župe, odnosno džemata, koji su u sustavu proračuna, to nema ni jedna europska zemlja na takav način. To su ti modeli koji se, evo, deset godina kako su implementirani u Hrvatskoj pokazuju vrlo učinkovitim.
Vi ste bili predsjednik Komisije Mešihata za suradnju s Vladom RH, možete li iz te suradnje izdvojiti nešto što Vam je posebno značilo?
HASANOVIĆ: Dvije i pol godine smo radili s Komisijom za odnose s vjerskim zajednicama koju je tada predvodio dr. Goran Granić, koji je pokazao veliku širinu i spremnost da se napravi Ugovor u kojem će biti zadovoljene sve potrebe Islamske zajednice a neće biti oštećena ni država. To je vrlo važno. Kada su tadašnji premijer, pokojni Ivica Račan i muftija Omerbašić 22. 12. 2002. potpisali Ugovor, to je bio za nas povijesni dan. Normalno da je bilo određenih pregovora, koji su trajali.
Oko čega se moralo pregovarati?
HASANOVIĆ: Imali smo 2-3 okrugla stola o šerijatskom braku, s učinkom građanskog braka, pitanje u načelu nije bilo problem, nego je problem bila provedba. Da bih napisao Porotkol o implementaciji dušebrižništva u vojsci, policiji i zatvorima ja sam kao predstavnik Mešihata zajedno s predstavnikom Vlade pukovnikom Zoranom Komarom u 6 mjeseci obišao sve vojarne i ročne centre, i sve zatvore u RH. Za mene je to bio pionirski rad, nema se odakle prepisati, nema mogućnosti copy-paste niotkuda! Ali, postavili smo temelje. Zato, kažem, mi imamo temelje a oni koji hoće da to implementiraju ne moraju ići iz početka, mogu uzeti od nas, mi ćemo dati da prepišu.
Kako se danas Ugovor provodi u praksi?
HASANOVIĆ: Preko nadležnih ministarstava unutarnjih, vanjskih poslova, obrazovanja i znanosti, to se sada službeno rješava. Imamo džumu namaz u zatvoru u Lepoglavi, imamo bajrame i teravije u azilantskim centrima, to u drugim zemljama nemate na takav način, a sasvim je normalno da mi dobijemo informaciju kada god azilant dođe, hoće da posti, da klanja, u nas je to sasvim normalno. Prema Protokolu koji danas ima Islamska zajednica u RH s Ministarstvom obrane, svaki musliman, djelatna vojna osoba, ima pravo od 10 do 13 sati izaći s posla i otići na džumu. Kada to kažem u Bosni ili u nekoj drugoj zemlji kažu mi: To nije moguće! Ja odgovaram: Moguće je, piše, e sad, koliko će ljudi htjeti to konzumirati, to je drugo pitanje.
Uz svijest o postojanju Ugovora vjerojatno je drugačiji osjećaj ljudi?
HASANOVIĆ: Jeste, da je njemu Zajednica osigurala to pravo, a hoće li ga on koristiti ili neće, konačno, hoće li netko vjerovati, hoće li moliti, to je sad drugo pitanje.
Kako se osjećaju ljudi, sigurnije?
HASANOVIĆ: Kako da ne. Kada može planirati Bajram, da je to njegov praznik i neradni dan, da ga zato neće nitko mrko gledati na poslu.
Koliko učenika imate u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj i kako se te škole finansiraju?
HASANOVIĆ: Mi imamo jednu vlastitu školu, to je Islamska gimnazija u Zagrebu, osnivač je Mešihat Islamske zajednice a škola funkcionira u sustavu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, ima sve predmete opće gimnazije uz još 4 izborna predmeta. Inače, u sustavu su 192 osnovne i srednje škole, obuhvaćeno je 4.562 djece u cijeloj Hrvatskoj. Zbog interesa, ove godine će taj broj biti veći. U tom procesu angažirano je 42 vjeroučitelja. Vjeronauk financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, to je ravnopravan predmet. Ono što bih želio da ukažem ovom prigodom jest da od 92. do danas mi sa školama nemamo niti jednog problema. Otvorenost i spremnost Ministarstva i svih njegovih službi pokazatelj je kako treba raditi. U školama smo bili prisutni od 92. čak i kad nismo imali pravni okvir jer je bilo na stotine djece koji su željeli vjeronauk.
Što kaže pravni Ugovor, u kojim se situacijama mora osigurati vjeronauk?
HASANOVIĆ: Ugovor je jasno precizirao: škole u kojima ima 7 djece čiji roditelji iskažu interes za vjeronauk, mora im se udovoljiti. Resorno Ministarstvo je zaista pokazalo veliku otvorenost i fleksibilnost u rješavanju ovih pitanja.
POZNAVANJE ISLAMA SPASILO ŽIVOTE HRVATSKIH VOJNIKA U AFGANISTANU
Vaša uloga u obuci hrvatskih vojnika koji sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu često se ističe, pritom se naglašava da nijedan hrvatski vojnik nije poginuo u Afganistanu zahvaljujući toj obuci. Kako ova obuka izgleda, što govorite vojnicima?
HASANOVIĆ: Obuka je krenula prije 7 godina a program je baziran na 12-satnom predavanju o islamu, što je islam, o vjeri, kakva je struktura islama, šta kultura uzima iz islama itd. Samo prošle godine 1.368 hrvatskih vojnika i časnika je odslušalo ovu obuku. Dobili smo velike pohvale i od Amerikanaca, predavanja su slušali i američki, mađarski vojnici. Prilikom pripreme programa koristio sam razne izvore iz islamskog govornog područja. Za uputstva koja su dobili kao sastavni dio predavanja, nakon povratka iz misija vojnici kažu da su im to životna iskustva. Želja mi je bila da stvorim pozitivno ozračje i povjerenje. Moja teza je da se s ovolikom silom ne može mir uspostaviti, mora se raditi na međusobnom povjerenju. Npr. kada je umro punac afganistanskog premijera Karzaija bilo je pitanje kako osigurati taj skup visokog rizika, pa je onda rečeno to mogu jedino osiguravati Hrvati, oni jedini znaju kako se ponašati a oni su sve to odradili diskretno i dostojanstveno jer su imali znanje o tamošnjoj tradiciji, kulturi i običajima.
Možete li nam otkriti neki od savjeta?
HASANOVIĆ: Savjetovao sam npr. hrvatskom kontingentu da za Ramazan pripreme iftar za osoblje s kojima surađuju. To je bila velika fešta, hrvatski zapovjednik je napravio iftar za sve Afganistance i pozvao ih, a za Bajram afganistansko osoblje je napravilo feštu ali su samo pozvali naše vojnike. Onda su Nijemci pitali, zašto i oni nisu pozvani, pa su im odgovorili: ali vi ne razumijete šta to znači, Hrvati jedino razumiju šta je Bajram, iftar, Ramazan. To su male geste koje puno znače. Kada je naša vojska došla u džamiju, odmah su se počeli izuvati. Domaćini su prvo mislili da su to samo hrvatski vojnici muslimani, ali oni su rekli: ne, ali nas je imam obučio kako ćemo se ponašati u džamiji. Ures ove suradnje bit će moj odlazak u Afganistan, pozvali su me ali datum posjeta još nije određen.
HALAL CERTIFIKATI: Vindija, Podravka, Kraš, Zvečevo, Gavrilović, Zdenka i dr.
Poznato je da ste vrlo zaslužni za uspješnost Centra za halal certificiranje, koji pomaže hrvatskim gospodarstvenicima u razvijanju suradnje s islamskim zemljama. Kako se odvija ova suradnja?
HASANOVIĆ: Ja sam ponosan na taj Centar, u Hrvatskoj ima takvih 48 firmi, među njima su Vindija, Podravka, Kraš, Zvečevo, Gavrilović, Zdenka i dr. najveće kompanije domaće prehrambene industrije. Djelatnost Centra smatram vrlo važnim segmentom naše zajednice kojim jačamo konkurentnost hrvatskih proizvoda i proizvođača, te osnažujemo elitni i halal turizam. Mi smo u tome partneri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Obrtničkoj komori, ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva. Djelatnost Centra je u velikom usponu, mi smo postali regionalni lideri. Sretni smo da smo potaknuli izvoz mnogih hrvatskih firmi, želimo dati svoj doprinos. U izvoznom smislu halal proizvodnja u Hrvatskoj povećana je prošle godine za 22 posto, ima firmi čija su se poslovanja, proizvodnja i izvoz povećali čak za 40 posto. Promoviramo ih na razne načine, ljudi to prepoznaju i cijene, oni se s nama odnose kao prema partnerima.
(Jutarnji)