ANA TOLIĆ:Grm se zeleni,šušti lišnjak,šušanj se viori,a galebina na sve strane miriši

grm-3-crni-gaber

Uvijek je na Gredi bilo djece koja su voljela raditi i one koju su stariji morali tjerati da rade.
Kao i svugdje na kugli zemaljskoj.Boći voli raditi i to je trenutno njegov izbor.Da nije tako nitko ga ne bi mogao,a ni želio prisiliti,a kamoli mu narediti.Djeca generacije moga svekra i stariji,nisu imali izbora.Oni su morali raditi.Nije se gledalo vole li rad ili ne.Nedugo nakon što bi prohodali dobivali su zaduženja.Stariji su čuvali tek rođene,usput čistili,čuvali blago i sve ostale poslove radili.Većina ljeta se pripremala zimnica za ajvan-kako se zvala sva stoka.Krajem ljeta bi se išlo u ograde gdje bi se kupio sušanj.Svi bi imali platnene vreće nalik poštanskim torbama.Ispod dudova bi se kupilo opalo lišće i stavljalo u vreće.Djeca su se natjecala tko će više listova skupiti i prije napuniti vreću.Priča se da su Iva Antina,Milenka Markova,i Katuša,sestra Joze Pavlova,bile najbrže u sakupljanju lišća.Nakon što bi svo lišće istresli u pojatu djeca bi se bacali na njega kao u najdublje zeleno more.

U isto vrijeme se sjekao i sadivao lišnjak.To su radili dječaci jer su bili lagani.Hitro bi se popeli na vrh duba i kosorom od vrha prema dnu odsijali grane s listovima.Nekad bi se dogodilo da ih na dubu napadnu mravi jer i oni u to doba po drveću kupe svoju zimnicu.Bilo je tu vriske i kuknjave,brzog silaženja i skakanja zbog ugriza ljutih mrava.Nakon stresanja sitnih insekata ponovno bi se nastavila sječa lišnjka.Nakon sječe dubovi bi dobivali stravičan izgled..Kada sam prvi put vidjela debla koja su rasla iz crvene zemlje bez i jedne grane i listova pomislila sam:
-Koja je ovo vrsta drveta.Kora mu sliči na hrastovu,ostalo ne.
Hrast je visoko drvo sa širokim deblom.Znam da može doseći visinu i do pedeset metara,a promjer debla može biti i do tri metra.Velika razgranata krošnja hrasta daje debelu hrastovinu.Ako uzmem u obzir hercegovačka duga vrela i sušna ljeta koja ga zaustave u rastu opet ne može biti ovakvo.Ovo ne daje hladovinu,niti je zimzelena niti listopadna jer lišća nema,a živi jer deblo,mada tanko,puno je sokova i visine je oko deset metara.
Prvo proljeće nakon susreta s čudnim deblom vidjela sam da je hrast ili kako ga u ovim krajevima zovu dub.Iz patrljaka su se stidljivo i kao sa strahom pojavili nježni zeleni rustikalni listići kakve samo hrast ima.

Lišnjak i slagao u stogove.Sve skupljeno bi se sklanjalo na drvene tavane pojata i čekalo zimu da se dade ajvanu kao hrana.Zimi bi se iz stogova izvlačile grane lišnjaka i davale ovcama da brste lišće,a grane bi služile za ogrjev.Negdje u jesen,kada bi prvi jesenski vjetrovi zavijorili Gredom  i počeli obarati sa grana uvelo lišće,djeca bi ponovno dobila vreće preko ramena.Došlo bi vrijeme kupljenja suhog lišća.Ono se koristilo kao ležaj stoci u pojatama.U svim tim poslovima djeca su manje-više uživala i natjecala se tko će više ili brže napuniti svoje vreće.Tijekom cijele godine se kupila galebina.Na Gredi je bilo puno krava koje se svakodnevno išle cestama Grede na ispašu.Za sobom su ostavljale vrijedan izmet zvan galebina,poznat kao najbolje đubrivo.Svako djete je imalo vreću u kojoj je štapom kupilo galebinu.

Kad ovako pišem sve radnje mi izgledaju kao neke sportske igre za djecu.Umjesto košarkaške lopte kosor i dub,rukometna lopta je zeleni grm,a nogometna suho lišće.Relaksacija i istezanje mišića-valjanje po zelenom lišću.Gledajući danas nogometaše i sve ostale sportaše kako se muče i puni ozljeda stisnu zube i nastavljaju dalje,bilo da su amateri ili profesionalci,ne izgledaju mi da uživaju u svojim igrama.Možda bi trebalo uvesti sportsku disciplinu-kupljenje lišća i stavljanje istoga u kompost.Čini mi se da bi od te sportske discipline bilo puno više koristi nego od nogometa ili sličnih sportova.

…Ana Tolić rođena je 04.10.1958.g.u Kotoru.Mladost je proživjela u Tivtu.Završila je klasičnu gimnziju u Kotru.Arhitektonski fakultet u Sarajevu.
Od 1983.g. živi i radi u Ljubuškom.
Izvor:Život na Gredi

Pripremio:Kemal Mahić

2718 Posjeta 1 Posjeta danas