Ramazanske lekcije

asmir

Islamska zajednica Bošnjaka u Danskoj – Džemat SABAH –

Hutba: 4. Ramazan 1434.H. / 12. juli 2013.g. – Imam i hatib: Asmir Bekrić, student na Univerzitetu El-Azhar, Kairo-Egipat.

 

Svaka zahvala i hvala pripadaju Uzvišenom Allahu, džellešanuhu, onolika kolika je Njegova Veličina i onoliko koliko samo Njemu dolikuje. Neka je salavat i selam na Božijeg Poslanika, Muhammeda, sallahu alejhi ve selleme, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede na putu islama do Sudnjeg dana.

Braćo i sestre u islamu! Danas 11. Ramazan 1434. godine po Hidžri, odnosno 19. jula 2013. godine, hutbu sam naslovio saRamazanske lekcije .
Kada spomenemo ramazan vjernici odmah pomisle na jedan veliki ibadet u njemu – post. Post je u ramazanu obavezan, a u drugim vremenima dobrovoljan. Ramazanski post u sebi krije mnoge mudrosti, pouke i lekcije. Danas ćemo se družiti sa nekim od tih lekcija.

1. Post je uzrok bogobojaznosti i dokaz predanosti
Ukoliko poštovani brate želiš da budeš bogobojazan? Poslušaj šta ti Kur'an poručuje:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.” (El-Bekare, 183.)

Osnovna uloga posta je bogobojaznost tj. približavanje Allahu i džennetu a udaljavanje od Džehennema i griješenja. Post je jedan od najvećih ibadeta kojima se približavamo Uzvišenom Allahu, jer je jedan od temelja islama koji nam je propisan. Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:

بُنِيَ الإِسْلاَمُ عَلَى خَمْسٍ: شَهَادَةِ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ وَأَنَّ مُحَمَّدًا رَسُولُ اللَّهِ، وَإِقَامِ الصَّلاَةِ، وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ، وَالحَجِّ، وَصَوْمِ رَمَضَانَ “

“Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.” (Buharija i Muslim)

Postaču je naređena bogobojaznost što se ogleda kroz izvršavanje naređenog i klonjenje zabranjenog, a to je veliki cilj posta,a ne da čovjek ostavlja hranu i piće sa jedne strane i čineći harame sa druge strane. Postom čovjek pokazuje i dokazuje svoj islam, nedovoljno je reći “Islam je u srcu” ili tipa “ja sam dobar čovjek, us rcu sam bolji od hiljade muslimana” i taj islam ne dokazivati. Kada kažeš: “Islam je u srcu”, a to ne dokažeš namazom, postom, zekatom, to je isto kao da u toku ispita predaš prazan bijeli papir i kažeš profesoru: “Znanje je u glavi.” 

2. Post je praktična kontrola čovjekovih strasti

Tokom posta postač upravlja strastima, usmjerava ih prema dobru, prema sreći i spasu, tako da čovjek sebe navodi na pokornost.

Postaču se naređuje da u toku posta čini djela pokornosti i ustegne se od grijeha i loših dijela. Bilježi Imam Buharij (br. Hadisa 1903) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

عن أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «مَنْ لَمْ يَدَعْ قَوْلَ الزُّورِ وَالعَمَلَ بِهِ، فَلَيْسَ لِلَّهِ حَاجَةٌ فِي أَنْ يَدَعَ طَعَامَهُ وَشَرَابَهُ»

“Ko ne ostavi lažni govor i postupa po njemu (za vrijeme posta), Allah nema potrebe (ne želi da mu primi samo) zato što on ostavlja svoje jelo i svoje piće. “

U drugoj verziji istog hadisa navedeno je “i kloniti se svih grešnih poslova”.
U navedenom hadisu izričito je zabranjena laž, a u drugim još i ogovaranje, klevetanje i prenošenje tuđih riječi. Dobra djela mogu učiniti i dobri i loši ljudi, a klonjenje od grešnih akata je odlika samo moralno pobožnih ljudi.

Također, post umanjuje žestinu strasti, na što je ukazao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim riječima:

O skupino omaldine, ko je od vas u stanju neka se oženi, jer će time najbolje sakloniti pogled i sačuvati stidno mjesto, a onaj ko nije u stanju, neka posti jer mu je to način da umanji strasti.

3. Spoznaja Allahovih blagodati

Kroz post imućni spoznaju veličinu Allahove blagodati imetka što im je olakšao da dobije ono što vole i što im koristi, a dozvoljeno je, pa zahvaljuju svome Gospodaru na ovom dobru i sjećaju se svoje braće kojima nije dato to što oni imaju, pa im pružaju sadaku, pomoć čineći dobročinstvo.

4. Poštivanje reda, preciznosti, termina i rokova

Post nas uči redu i preciznosti termina i rokova, što rješava nerede kod mnogih, Ukoliko pogledamo stanje muslimana, nije rijetka pojava nepoštivanje dogovora, termina, roka, satnice sastanka itd. Ali postom se postač uči redu i disciplini, pa kao što postač gleda na vrijeme sehura i iftara i drži do njega, tako treba i ostale svoje obaveze da izvršava. Post vjernicima jača iskrenost i odgovornost, jer je to tajna između čovjeka i njegova Gospodara i za psot ne zan nik osim Uzvišeni Allah. Tako ove temeljne vrijednosti jačaju i prelaze u trajno svojstvo vjernika.

5. Potreba za moralnim vrijednostima

U svako vrijeme čovječanstvo je potrebno za moralnim vrijednostima i afirmacijom istih. Posebno u današnje vrijeme, kada se moralne vrijednosti stavljaju na margine društvenih ljestvica, kada mladi ne poštuje starijeg, sin babu, kćerka majku. Ali post postiče visoke moralne vrijednosti i ahlak istinskog postača dolazi do izražaja. U tom smislu kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,:

الصِّيَامُ جُنَّةٌ، وَإِذَا كَانَ يَوْمُ صَوْمِ أَحَدِكُمْ فَلاَ يَرْفُثْ وَلاَ يَصْخَبْ، فَإِنْ سَابَّهُ أَحَدٌ أَوْ قَاتَلَهُ، فَلْيَقُلْ إِنِّي امْرُؤٌ صَائِمٌ

“Post je štit. Kada neko od vas bude postio, neka ostavi spolno općenje i neka ne galami, ako ga neko bude psovao ili se htio sa njim tući, neka kaže: “Ja sam postač”.

U ovom hadisu postač se podstiče da ne uzvraća na eventualne psovke, izazivanja, provociranja koje mu neko uputi i da ne pristaje na sukob ako ga neko izazove, jer ovo je način sprečavanja uvećanja i proširenja psovke i sukoba, ali isto tako postaču se sugerira da obavijesti drugu stranu da posti, čime će dati do znanja da ne želi ulaziti u sukob (verbalni i fizički) zbog svetosti posta, a ne zbog svoje slabosti da se osveti.

6. Preporod zajednice

Društvo i zajednica uvijek teže boljem, ljepšem i kvalitetnijem životu. Odnosno teže preporodu, ali neophodno je imati na umu da preporod određene zajednice dolazi kao rezultat rada i truda te iste zajednice. Uzvišeni Allah, dželešanuhu, je rekao:

إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُوا مَا بِأَنْفُسِهِمْ
AllahnećeizmijenitijedannarodsvedokOnsamsebeneizmijeni.” (AlRad11.)

Štoznačiidapreporodjednognarodamorapočetiodtognaroda, tajnarodizajednicamorajusamisebepopravljatiimijenjatipa će ih i Allah pomoći i popraviti.Post je divan program za promjenu nabolje, za preporod, post jača volju i odlučnost, a to je upravo potrebno našem društvu i zajednici. Podstiče i uslovljava vjernicima kao društvu u cjelini, da se moraju okititi saburom (strpljenjem), suzdržavanjem od loših aktivnosti, podstiče ih na svako dobro djelo. Biti postač ne znači samo gladovati, nego postač je vjernik čije poste oči od gledanja zabranjenih stvari, špijuniranja drugih. Zatim, njegove uši poste, od slušanja lošeg govora, ogovaranja, potvora, psovke itd. Njegova usta, također, moraju postiti, poste od izgovaranja lošeg govora, ogovaranja, potvaranja, psovke, ismijavanja i provociranja. Postačeve ruke poste od zabranjene imovine, kladionica, krađe, prepisivanja na ispitima, uzimanja mita, korupcije i svih stvari koje društvo vode u rub propasti. Postač posti i nogama, jer sa njima ne ide na mjesta kojima Uzvišeni nije zadovoljan, on neće biti razlog sukoba, prepirki, krađe I drugih odvratnih djela.

7. Važnost dove

Čovjek, bio on teista ili ateista, u određenim životnim situacijama istinski osjeti da je slab i nemoćan i da mu je potrebno i neophodno da se obrati nekome koga u svojoj podsvijesti osjeća da je iznad svega, da mu može pomoći i izbaviti ga iz nevolje. 
To je jedan nagon koji je urođen u čovjeku.
Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka kao slabo i nejako biće. Onaj ko je slab uvijek treba jačeg da ga zaštiti i pruži mu utočište. Zato je dova nešto što je neodvojivo od ljudskog bića i bez čega bi život jednog muslimana bio nezamisliv.

Uzvišeni je rekao:

»A kada  te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u mene, da bi bili na pravom putu.» (El-Bekare, 186.)

Ovaj ajet zauzima centralno mjesto među ajetima koji govore o propisima i normama ramazanskog posta. Prije njega ajeti govore o naredbi ramazanskog posta i o  propisima kojih se muslimani trebaju pridržavati tokom ramazana,  dok ajeti koji su došli iza citiranog ajeta govore o onome što je dozvoljeno raditi postaču u noćima ramazana, o vremenu zapaštanja i o propisima itikafa. Predmetni ajet eksplicite govori o dovi i naređuje njeno učenje, što na jedan indirektan način ukazuje da je dovu nemoguće odvojiti od ramazanskog posta. Post je uzrok primanja dove kod Uzvišenog Allaha, tako što se postaču dova kod iftara ne odbija, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec u kom Allah neizmjerno spušta Svoju milost, obilato nagrađuje, oprašta, oslobađa od džehennemske vatre i najviše prima dove od Svojih robova. Sve to upućuje da je to u stvari mjesec dova i molbi. Zato ga postač treba što bolje iskoristiti za njihovo učenje i moliti Allaha da mu se smiluje, oprosti i podari sve blagodati koje su obećane postaču u tom mjesecu.

Zato poštovani brate, kada se obraćaš Allahu nemaš potrebe da govoriš: “Tražim izvinjenje zbog javljanja u ovo vrijeme”, ili “Mogu li dobiti dio Tvog vremena?” Ne moraš podizati glas da bi te čuo, On zna sve o tebi čak i da riječ ne progovoriš .On je jedini pred kojim možeš sve reći, a najčudnije je je što te iako sve zna, opet sluša. Kome ne dosade tvoje riječi, niti nakon hiljade puta tvog ponavljanja. Milostiviji prema tebi je od tvoje majke,oprašta grijehe makar ih bilo kao morske pjene, čak se i raduje tvom pokajanju. Jedini pred kojim možeš bez stida suzu pustiti a da u tim suzama osjećaš uživanje.

Gospodaru naš Uzvišeni, što silaziš svake zadnje trećine noći da bi primio pokajanja pokajnika i oprostio onima ko Te za oprost mole, da bi ispunio potrebe onih koji se Tebi obraćaju… molimo Te za oprost grijeha i primljenu tevbu. Oprosti nam ono što smo učinili i što ćemo učiniti… O Ti što pružaš ruke danonoćno primajući pokajanja Svojih robova, učini da ovo bude trenutak našeg pokajanja i Tvoga oprosta… Molimo te za uputu i za milost… Pomozi nam da se pokajemo prije smrti i daj nam Džennet nakon smrti…. Molimo te dovama potištenih, što se Tvojoj milosti nadaju…. O Ti koji pokajanje primaš… Koji praštaš… Milostivi… Ti doista voliš da opraštaš, pa nam oprosti… Pomozi našu braću muslimane širom svijeta, a posebno našu braću u Siriji, Egiptu, Palestini.

1227 Posjeta 1 Posjeta danas