Kategorija: Ante Granic
Objavljeno subota, 03 April 2010 16:51
Klikova: 1936
Mnogo toga sto nas je , prije petnaestak – dvadeset godina uzbudjivalo ,
potresalo , izludjivalo i nagonilo u ocaj i plac – vec je , ili gotovo vec –
pocela
prekrivati “trava zaborava” . Iz gradova u koje su pocele pristizati kolone
izbjeglica
u toku rata u Bosni i Hercegovini , mogle su se u to vrijeme slati “tone
izvjestaja” o
unesrecenim i izgubljenim ljudima , posebno o djeci – a da pritom njihovu bol i
njihovu
neizvjesnos , njihovu izgubljenos i hronicni strah u ocima ,niko ne bi mogao ,
ni izdaleka
da umanji , ili da opise .U Francusku , posebno u Paris , pristizali su u
manjim grupama –
uglavnom bez bez ikakve pratnje i sigurne adrese , dok je BOSNA GORILA !
Tako je to bilo i u potrazi za novim , nepoznatim stanistima u GRADU SVJETLOSTI
,ali isto
tako na putevima za slabo naseljenu daleku AUSTRALIJU ,te megapolise kao sto su
: VASINGTON ,
NJUJORK , LONDON , FRANKFURT…MONTREAL…,te prema visokim planinama , morskim
prostranstvima ,
svjetskim lukama – prema toplim klimatskim pojasevima , ili prema hladnim
fjordovima NORVESKE .
I sve je to proslo . Bjezali su ,i uspjeli pobjeci od noza i konopca , bombi i
paljevina ,
logora i genocida . I jos se oni nalaze tamo gdje su se skrili od onih koji su
htjeli da ih
posalju na “onaj svijet” i da-I ZABORAVOM ,ubiju i – COVJEKA U NJIMA …I
ZABORAVOM!
I ostat ce oni tamo . Vjerovatno.Navikli su se nekako .A njihova djeca rodjena
tamo ,ili
pristigla kao djeca , vec sada – i ne znaju za drugi zavicaj . Cuvaju , i jedni
i drugi ,
USPOMENE-kao najvece bogatstvo . I ljudsko u sebi …
Ubili su im zavicaj i bliznje ,ranili dusu…ali nesto nisu uspjeli ubiti u
njima .
U njma – COVJEKA NISU UBILI!…I to je najvece bogatstvo koje ce naslijediti
njihova djeca.
Zato im i ja , za uspomenu , ispisujem ovu pricu .
MALECKA NA POCETKU BUKVARA
——————
Nakon sedamnaest godina otisao sam u posjetu MUZICKOJ SKOLI u kojoj sam vodio
razgovor sa malom,sestogodisnjom
djevojcicom SABRINOM DRLJEVIC , TREBINJKOM .To je tada bila samo skromna
muzicka skola sa pedesetak
ucenika sa podrucja cijele bivse JUGOSLAVIJE (tu rat nije mogao uciniti nista
),a sada je cuvena
MUZICKA AKADEMIJA-SA PREKO DVIJE STOTINE UCENIKA .Tamo je jos uvijek prof.
MUHAMED KLIPIC ,Banjalucanin ,
osnivac AKADEMIJE.Nema tamo vise gotovo ni jednog ucenika sa podrucja JUGE ,sve
su francuska djeca i
omladina ,mada je AKADEMIJA i dalje sacuvala ime : AKADEMIJA SLAVENSKE MUZIKE
.Skola je otvorena…
Nikoga nema-svi su izisli…Ova AKADEMIJA JE,zacudo,kao crkva-uvijek otvorena
kao da je svetiste .
Otisao sam ponajprije u ucionicu u kojoj je prof. MARICA BELECAN ,supruga
Muhamedova ,drzala nastavu
za nasu bosansku,izbjeglicku djecu predskolskog uzrasta ,i to je bio jedinstven
eksperiment U SVIJETU
DOPUNSKIH SKOLA : zavrsavati program predskolskog uzrasta – kroz program
muzicke skole .Da se nasa BH
djeca ne izgube u svijetu , IAKO SU RFASELJENA PO CIJELOM PLANETU .
Polozio sam strucak ruza na katedru omiljene profesorice,jer nje vise nema .
Umrla je od teske i neizljecive
bolesti…Stojim ispred katedre kao nijem.I sjecam se ,kad smo MARICU u kovcegu
ispracali u jednoj crkvi,
tek smo tada saznali da je MARICA BELECAN ,profesorica harmonike,bila –
RUSINKA…iz okolice Banjaluke !..
Otisao sam ,zatim,u SALU ZA KONCERTE,gdje sam 1993. godine vodio razgovor sa
malom SABRINOM DRLJEVIC .
Sala je bila prazna ,ali sam mjesto prepoznao.Sjeo sam na to isto mjesto
,sklopio oci…i reproducirao
razgovor koji sam vodio sa MALECKOM 1993…Maleckom koja je tek bila – na
pocetku BUKVARA !
A to je bilo ovako :
Zadubljena u svoj crtez , djevojcica me nije ni primijetila .Niti je ,tokom
razgovora ,obracala paznju na mene.
Samo je odgovarala i dalje crtajuci .
KAKO TI JE IME ?
-Sabrina.
A PREZIME ?
– Ne znam sta ti je to”prezime”..?
A ZNAS LI STA JE BOSNA..?
-Znam…Bosna ,Bosna…to ti je tamo gdje se tuku..
KO SE TUCE ?
-Tuku se oni sto imaju pusku.
A ZASTO SE ONI TUKU ?
-Zato da zapale kucu.
.
CIJU KUCU ?
– Od Bosne…
A KAKO IZGLEDA TA BOSNA ?
…Paa…ovako , brdo…pa suma , pa kuce koje gore…
i tako onda – mrtvi ljudi…
A ZASTO SU ONI MRTVI ?
-Zato sto su ih ubili.
KO IH JE UBIO ?
-Oni sto nisu iz njihovog sela…oni su se popeli na brdo
i onda pucali..
DOBRO , SABRINA ,ZNAS LI TI STA JE TO SARAJEVO..?
– Sarajevo ?…Sarajevo…je li to TREBINJE ?
NIJE , BRATE, TREBINJE…KAKVO TREBINJE-SARAJEVO , SARAJEVO !..
-Paa ,NEMOJ DA VICES… znam .Sarajevo , to je…to je
To je jedan djecak bez noge , tata me vodio u bolnicu da ga vidim.
A ZASTO ON NEMA NOGE ?
-(Razmislja)…Paaa , raznijela mu je bomba !
A KO JE BACIO BOMBU ?
-Djecak je rekao da su bombu bacili oni sa brda sto imaju bombu.
A JE LI DJECAK IMAO BOMBU ?
-Nije . On je posao da kupi hljeb i bomba je pala.
I STA JE ONDA BILO ?
-Pala je jos jedna bomba .
-I ONDA ?
– I onda…jos jedna !
A ONDA ?
-I onda , znam..djecaka su dovezli u Pariz , tu ima jedna bolnica…
koja je pristala da ga primi…i…i – tu ima jedna crkva , ovako !
A ZNAS LI TI STA JE TO CRKVA ?
Znam – to je mjesto gdje ljudi idu da se mole .
A STA JE DZAMIJA ?
-Isto da se mole…
KOME SE ONI MOLE ?
-Mole se Bogu !
A ZASTO SE ONI MOLE BOGU ?
– Oni se mole da ne bude rata,i da ne bacaju bombe na djecu.
STA TI VISE VOLIS : CRKVU , ILI DZAMIJU ?
-Isto…isto.To je , bolan ,isto…Ima ovako
jedna velika zgrada i na njoj visoki toranj koji zvoni…
ili na njemu covjek pjeva !
A STA TI MISLIS – STA BI TREBALO UCINITI DA SE LJUDI NE TUKU U BOSNI ?
-Sta treba uciniti ?…Beee..aaa , treba naci nekoga ko ih podjednako
voli pa da ih pomiri…I mi djeca tako !
A AKO TO NE USPIJE ?
-Treba da dodje uciteljica i da zagalami na njih !
A AKO ONI NI TADA NE PRESTANU ?
-Onda uciteljica treba da pokaze sipku i da ih zaplasi .
A AKO ONI NI TADA NE POSLUSAJU ?
-Onda uciteljica treba da pozove direktora !
A AKO ONI NASTAVE TUCU ?
-Onda direktor treba da pozove policiju !
I STA ONDA ?
-Hajde , sta me vise pitas…sta me vise pitas ?…
“Mon dieu que tu es drol” !..
STA TO PRICAS ? NE ZNAM JA FRANCUSKI !
-To znaci :” Boze moj, sto si ti smijesan”!..na francuskom.
A ZASTO SAM JA SMIJESAN ?
-Zato sto si toliko velik , a ne znas francuski !
A ZNA LI TVOJ TATA FRANCUSKI ?
-Zna bolje od tebe !
DOBRO , SABRINA -ovaj..JE LI TVOJ TATA MUSLIMAN?
Nije.On je sofer…Vozi mali autobus…
DOBRO…m m m ..KAZI MI JOS – STA CE BITI AKO ISTJERAJU
ONE STO SU NAPALI IZ SUME ?
-Paa…onda sjednu pred kucu-i u avliji piju kafu.
I PIJU KAFU ISPRED KUCE U BOSNI ?…
-Ehheeehheee,bas si ti budala ! Kako ce sjediti ispred
kuce U Bosni kad kuca gori…Eto vidis u tvojim
novinama fotografiju !
A DA LI BI TI VOLJELA DA I TVOJA FOTOGRAFIJA
IZIDJE U NOVINAMA ?
– Bi…bi voljela ,ali nemam sliku…
E BAS STETA…A HTIO SAM DA OVAJ NAS RAZGOVOR
STAVIM U NOVINE.
-Pa stavi ! …Evo ja crtam jednu djevojcicu i ti reci
da sam to ja…!
E…TAMAN TAKO , AFERIM !…AFEERIIM !
Kao i danas ,kao i prije pet godina,bio sam na ovom istom mjestu mojih
uspomena na Sabrinu.
I tada sam dobio inspiraciju da potrazim Sabrinu i da snimim sada njenu
fotografiju.
I koracao sam tako pored SENE,cijim rijecnim koritom su vec dopirali sa
ATLANTIKA – prvi topli
proljetni vjetrovi koji pusu na mahove ,tako da se rasipa cvjetni prah koji
bolesne ljude
nagoni na kasalj , a opali jesenji listovi, koji su jos tu-potrkuju kao
drogirani misevi.
Pred vratima porodice DRLJEVIC-nije bilo nikoga .Niko se i ne javlja na zvuk
zvona …
Ali,ima obavijest : UMRO JE SABRININ DJED ABDURAHMAN DRLJEVIC, i to u
izbjeglistvu.
U SVEDSKOJ! Zazelio je da ga pokopaju u zavicaju,tako da su ga dovezli tamo , i
danas je DZENAZA-
U TREBINJU !..GODINA 2005. PROLJECE.TREBINJE…
Ostaje mi da ABDURAHMANU pozelim RAHMET I POKOJ DUSI ….IZBJEGLICKOJ..!
I da zakljucim : ZIVOT JE CUDO …
I na kraju – jedna malo veselija vijest:DRAGI CITAOCI-I U PARIS JE
STIGLO-PROLJECE!…
GODINA – 2010…DOLAZI USKRS-KRSCANSKI PRAZNIK…CESTITAJTE ONIMA KOJI
SLAVE…I TO JE LJUBUSKI !