Nije li na pomolu još jedan pogrom bh. građana planetarno raseljenih širom svijeta? Ta olujna opasnost nad njima se nadvila zbog šlamperaja sa pripremama za predstojeći prvooktobarski start popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH za 2013. godinu.
U velikim prostranstvima u kojima naši ljudi obitavaju nije ni lako ni jednostavno uraditi sve što iziskuje i nameće taj veliki društveni poduhvat. Šta on znači, najplastičnije otkriva primjer naše zemlje. Za popis u njenim okvirima i relacijama svjedočimo višemjesečnim pripremama, čak i probnom, posebno organizovanom popisu. Šta to znači, ponajbolje zna Agencija za statistiku BiH, koja je glavni nosilac posla u saradnji sa federalnim Zavodom za statistiku i Zavodom za statistiku RS-a. Ali, za njih, posebno za Agenciju, kao da ne postoje građani BiH u raseljeništvu. Kao da su oni izvan njihove brige i pažnje. Potvrđuje se to neshvatljivom činjenicom da ni do danas, nepunih 40-ak dana pred start akcije, ovdje nisu poznati uputstva, obrasci, popisnice ni drugi instrumenti bez kojih je popis neizvodljiv.
Kompjuterski javašluk ili šuplje pa prazno
Sa svojstvom glavnog organizatora Agencija se jedino oslanja na svoju web stranicu kao da ona može nadomjestiti odsustvo glavnih popisnih sredstava bez kojih je ta internetska stranica nijema i bespomoćna. Utoliko više što najveći broj građana ne posjeduje kompjutere. A ni oni koji ih imaju nemaju nikakve vajde od agencijske web stranice. Zbog čega? Zato što se na toj stranici sve do danas već mjesecima vrti jedan te isti sadržaj. Ta web stranica na agencijskom kompjuteru ima obim od 120 strana. Ko će to pročitati? Vjerovali ili ne, čitav taj materijal, od početka do kraja, uopšte ne govori o neposredno predstojećem ovogodišnjem oktobarskom popisu.
Ma koliko to bilo čudno, proteklih više od godinu spomenuta agencija na toj svojoj web stranici otkriva, zasigurno, vlastiti javašluk. Ona našim građanima i u zemlji i u inostranstvu govori o popisu u 2012. godini, koji je odgođen za 1 – 15. oktobar 2013. Sve što se na njoj opisuje ne tiče se ovogodišnjeg, nego prošlogodišnjeg odgođenog popisa.
Agencija i autori toga priloga traće prostor i ugrožavaju nerve svojih korisnika. Čime i kako? Troše ih na metodološka, organizaciona i informatička rješenja; na rad popisivača, visinu njihovih honorara i troškove popisa; ako niste znali, možete se upoznati kako se vrši provjera i obrada podataka, šifriranje, tabeliranje rezultata popisa po fazama; saznaćete kako rade i kakve su obaveze popisivača; obuzeti životnim tegobama i svakovrsnom oskudicom građani se mogu, čitajući ovu web stranicu, naslađivati popisnim obrascima, popisnicama, upitnicima; nije beznačajno ni to ko sve priprema koji obrazac, ko i kako vodi evidencije komisija i instruktora; kako se vrši kontrola popisnih krugova, pa evidencija i prijem popisnog materijala; tako čitaoci gore od želje da saznaju kako se obrasci popunjavaju “na unutrašnjoj strani držača”, te za skice kako bi se izbjegla gužvanja, kvašenja ili druga oštećenja prilikom popisa; pa onda kako se dodjeljuju i vode redni brojevi stanova, domaćinstava i zgrada; nije, dakako, suvišno doznati ni kako se i kome dodjeljuju redni brojevi; jednu od važnih obaveza predstavlja izrada rekapitulacije za popisne brojeve, pa onda rekapitulacije popisnih krugova u kontrolniku… I sve tako, do beskraja. Šuplje pa prazno. Pa do punih 120 stranica gusto nabijenog teksta. Potpuno nekorisnog štiva za građane kako u zemlji, pogotovo u inostranstvu.
Bespomoćni građani na cjedilu
U takvom su, eto, položaju naši građani. I u svojoj državi i u stranim zemljama. I oni bez kompjutera, tako i njihovi posjednici. U mučnoj i teškoj nedoumici. Svi podjednako izvan bilo kakve elementarne obaviještenosti o onome što se životom zove. Svi podjednako krše ruke i sliježu ramenima. Sporovozna Agencija za statistiku BiH ostavlja ih u totalnom mraku. Kao da popis nije na kućnom pragu. Kao da već ne kuca na vrata. Veliki poduhvat i još veća društvena akcija. Za koju su životno zainteresovani. Postali su, kao građani, nemoćni. Ima ih koji otvaraju mnoga fundamentalna pitanja. Pomoć traže u svojim udruženjima i organizacijama, u kojima, takođe, u nemoći sliježu ramenima. Pa pišu i šalju pisma i e-mailove na razne strane i različitim institucijama i ličnostima. Tako i na adresu Agencije i njenog direktora Zdenka Milinovića. I od njih, međutim, ostaju bez odgovora.
Pisao im je i autor ovog priloga. Obratio se neposredno direktoru Milinoviću još prije četiri mjeseca. Baš u trenutku kada su morale bezuvjetno da otpočnu pripreme za popis naših građana u stranim zemljama. Uvaženi direktor Zdenko Milinović ni njega, ni sve ostale građane koji su mu se obraćali tražeći pomoć i savjet, sa relevantnim informacijama u vezi sa popisom, nije udostojio nikakvim odgovorom. Svi su tražili ono što nisu znali: odgovarajuća uputstva, formulare i obrasce sa jasnim uputama šta da rade, na koju adresu da se obrate, kome i u kojem roku da ih dostave popunjene. Uzvraćeno im je muklom šutnjom. Zbog čega gospodin Zdenko Milinović i “njegova” Agencija ostavljaju na cjedilu naše građane u stranim zemljama?
Takvo neshvatljivo i neprihvatljivo ponašanje suprotno je funkciji Agencije i opisu radnog mjesta direktora. Za razliku od njih, najviše predusretljivosti prema ovoj vrsti potreba naših građana ispoljavaju Ambasada BiH, njeni konzulati i konzularno-diplomatsko osoblje u Australiji. Oni, inače, vrše veoma aktivnu ulogu u ovim akcijama kao što su popis, lokalni i opšti izbori u našoj zemlji i dr. I oni su, međutim, uskraćeni neažurnošću i kašnjenjem Agencije za statistiku. Došli su, ipak, do nekih informacija korisnih našem življu u ovoj prostranoj zemlji. Svi koji su se njima obraćali za pomoć u ovoj nevolji dobili su bar informacije, koliko-toliko, korisne za predstojeći popis. Tako dolaze do saznanja (čl. 7. stav 2. zakona) definicije uobičajenog mjesta stanovanja: ona lica koja su u trenutku popisa odsutna, ili će biti odsutna, iz svog uobičajenog mjesta stanovanja, kraće od godinu, smatraju se privremeno odsutnim. Time se uključuju u ukupan broj stanovništva na tom popisnom području. Citiraju se 11. čl, 2. stav prema kojima lične podatke o odsutnim članovima domaćinstva starijim od 15 godina može dati samo punoljetni prisutni član domaćinstva kojem su podaci najbolje poznati; o djeci do 15 godina podatke daje jedan od roditelja, usvojitelj ili staratelj.
Ako popisivač u vrijeme popisivanja ne zatekne u stanu lica obuhvaćena popisom, a podatke ne može prikupiti na način koji je predviđen, ostaviće licu pisano obavještenje o dužnosti da dostavi podatke nadležnoj popisnoj komisiji do 15. oktobra 2013. U ambasadi i konzulatima daju i objašnjenja za osobe koje žive u inostranstvu, a imaju prebivalište u BiH i odsutne su duže od 12 mjeseci. Popis te kategorije stanovništva obaviće se tako što će takve osobe biti popisane na posebnom obrascu za inozemstvo koji propisuje direktor Agencije. Pri tome popisnica obavezno sadržava sljedeća pitanja: ime i prezime, JMBG, opština prebivališta, nacionalnost, vjeroispovijest, maternji jezik, država u kojoj se nalazi, razlog i dužinu boravka u drugoj državi.
Pa se, usto, propisuje da će “obrazac biti objavljen i dostupan na web stranici Agencije”. Tek pošto odobri direktor. Pa kao i sve što zavisi od direktora Agencije, da će ga odobriti, ili dati uputstva – ostaje neispunjeno. Takvi dokumenti nisu još dostupni ni diplomatsko-konzularnim predstavništvima. U tom slučaju nema potrebnih obrazaca, niti uputstava, nema to ni web stranica prije starta skorašnjeg popisa. Evo, ni 40 dana prije njegova početka.
Ko zna – možda to, od Agencije i njenog direktora, ipak bude doneseno do završetka popisa.