ALIJA NAMETAK:RIZA-BEG KAPETANOVIĆ

rizabeg

Ona stara muslimanska generacija,koja je u zadnjem deceniju prošlog vijeka stupila u javni život,dobrano se prorijedila.24.decembra 1931.umro je Riza beg Kapetanović,jedan od vrijednih radnika muslimanskog preporoda u Bosni.

Ono što je u Hrvatskoj ilirski preporod početkom četvrtog decenija prošlog vijeka,to je za Bosnu pokret muslimanske inteligencije u zadnjem deceniju prošloga i prvom ovoga vijeka(XX vijeka).kao što ni od Ilirskog pokreta nije u književnosti mnogo ostalo,takoo ni od cijelog ovoga rada prvih muslimanskih književnika nemamo skoro ništa osim Bašagićeve lirike,odlomaka Mulabdićeve proze i Vamikovih „Papirnatih križara“,koje bi naša omladina često trebala uzeti u ruke,da iz njih uči i nauči ljubiti svoje i braniti se od drugoga.Čitav ovaj pokret muslimanske inteligencije na vlas je skoro jednak Ilirskom preporodu u Hrvatskim zemljama s jedinom razlikom,što muslimansko bosansko plemstvo ni u iznimkama nije nikad bilo anacionalno,nego je kao najsvetiji amanet čuvalo materinsku riječ i gajilo neobičnu ljubav za svoju zemlju,a i prvi radnici narodnog preporoda,prvi orači narodne njive,su gotovo sami plemići i to izdanci onih najstarijih porodica.
Od prvih narodnih trudbenika u životu su Edhem Mulabdić,dr.Safvet-beg Bašagić,Ademaga Mešić i Osman Hadžić,a Riza beg Kapetanović umro nam je eto pred godinu dana.
Rođen u Vitini 1868.(a možda i ranije,nerado je o godinama govorio) u staroj begovskoj i kapetanskoj porodici,Riza beg je od malih nogu odgajan gransenjerski,a kako mu je otac Mehmed beg bio vrlo razborit čovjek,znao ga je odgojiti u duhu novog vremena.Nakon okupacije Bosne 1878.Riza beg je prvi musliman,koji pohađa Knabenpensionat u Sarajevu,a nakon svršetka penzionata pohađao je neko vrijeme ruždiju.
Begovski je živio.Živio je,reklo bi se,kako je sam htio.Pa i pored toga što je bio begovski komotan,radio je.Iako nije bio jedan od glavnih radnika Narodnog preporoda,ali je dosta doprinosio narodnoj stvari.
1893.godine izdao je zbirku pjesama.Od čitava toga pjevanja jedva ostaje nekoliko dobrih stihova,nastalih uglavnom po ugledu na narodnu poeziju.
Kad je 1900. Pokrenut prvi muslimanski časopis „Behar“,kojemu je  bio urednikom Safvet beg Bašagić,a glavnim saradnikom Edhem Mulabdić,počinje u njemu surađivati i Riza beg pjesmama i kraćim pričama,a naročito folklorističkim radom.Znatnija mu je radnja iz folklora „Šta ne valja raditi“.Prije pokretanja „Behara“ surađivao je u „Nadi“ pjesmama i također folklorom:“Iz nanina halvata“.
U to je vrijeme sakupljao povijesnu građu za dramu „Hadžun“,koja je izišla 1905.u „Beharu“ i posebno tiskana.Ta drama prikazuje život zadnjeg „srednjovjekovnog viteza Hadži Mehmed bega Rizvanbegovića,zvanog Hadžun,koji je zaglavio u borbi sa bratom Alijagom(kasnijim Alipašom).Sva tadašnja dramska književnost nastala je radi toga,da diletanti imadu šta iznijeti pred zahvalnu publiku,koja je rado gledala junake odjevene u zlato i srmu,sa sabljama i puškama i sa riječima punim borbe i prijetnje dušmanima.Taj komad su davali diletanti po svoj Bosni i Hercegovini,a doživio je mjeseca veljače godine 1930.premijeru u izvedbi glumaca sarajevskog kazališta.
Otkako je osnovana „Narodna uzdanica“pokazivao se na svakoj njenoj priredbi i pratio je njezin rad i razvoj s oduševljenjem.
Otkako je izumljen momentaparat u fotografiji,Riza beg se bavio u obilnoj dokolici fotografiranjem raznih tipova i scena.To mu je bila najdraža razonoda,pa je ostavio iza sebe lijep album odličnih fotografija.
Riza beg Kapetanović bio je vanredno društven i pristupačan čovjek,pun dosjetaka duhovito poantiranih,bogat raspoloženjem i uvijek optimist.
„Narodna uzdanica“ gubi u njemu velikog prijatelja i dobra radnika.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!
Izvor:Sarajevske uspomene(Portreti)

1881 Posjeta 1 Posjeta danas